Smiju li se obarati civilni zrakoplovi?

Njemački Ustavni sud se od 2005. godine više puta bavio tom temom te je odredio vrlo stroga pravila za takvu akciju. Sada vlada želi izmjenom Ustava promijeniti ta pravila. Thomas Wassmann je predsjednik Saveza posada mlaznih borbenih zrakoplova, organizacije koja se već godinama intenzivno bavi tim pitanjem.

DW: Gospodine Wassmann, kako Vaš Savez, koji zastupa interese vojnih pilota, ocjenjuje raspravu o obaranju civilnih zrakoplova koje bi teroristi mogli upotrijebiti kao oružje?

Thomas Wassmann: U vrijeme bivše crveno-zelene vlade smo zastupali stav prema kojem tako nešto u svakom slučaju treba dobiti pokriće u Ustavu. I imali opravdanu sumnju da to nije slučaj. To nam je Ustavni sud potvrdio. Od tada je zadatak politike hitno promijeniti članak 35. Ustava kako bi se mogle raketirati barem bespilotne letjelice ili avioni u kojima se nalaze samo počinitelji. Nadamo se da će piloti u takvim slučajevima izvršavati naređenja za koja postoji pokriće u Ustavu.

Ali pilot borbenog aviona bi bio samo izvršitelj naređenja. Zar bi i pored toga mogao biti pravno gonjen?

Od kraja Drugog svjetskog rata, odnosno od osnivanja Bundeswehra, vojnicima nije dozvoljeno izvršavanje protupravnih naredbi. Ustavni sud je jasno odredio da je ubijanje nedužnih osoba u suprotnosti s Ustavom - a takav slučaj bi bilo obaranje otetog zrakoplova punog putnika. U obrazloženju se kaže da procjena u slučaju „život protiv života“ nije dozvoljena. To znači da se takvo naređenje ne smije izvršiti, što dalje znači da do takvog naređenja uopće ne bi smjelo doći. No, kada ne izvršite naređenje, to znači da ga odbili izvršiti. Ali, kada dobijete naređenje koje predstavlja kršenje zakona, posebno ako se radi o činu ubojstva, onda ga ne smijete izvršiti. To je dilema koju mora riješiti politika.

Kada bi sada pravno sve bilo pojašnjeno, bi li pilot zaista ispalio raketu na zrakoplov u kojemu se nalaze samo teroristi?

To će na kraju uvijek biti odluka pilota na licu mjesta. Jer, kada dođe do ozlijeđivanja ljudi – kao na primjer u slučaju hica kojeg iz vatrenog oružja ispali policajac kao posljednje sredstvo samoobrane – najprije se pokreće istraga. Od toga ih nitko ne može zaštititi. Tu se utvrđuje je li zaista postojala instrukcija. Je li instrukcija zavedena u protokol događaja? Je li onaj koji je dao instrukciju bio za to ovlašten? Postoji, dakle, procedura koja se mora poštivati. A na kraju sud donosi presudu. Pilot će morati odgovarati pred sudom i u skladu s tim i snositi posljedice.

Prema prijedlogu o kojem se sada vode rasprave, ne smije se obarati zrakoplov s nedužnim civilima. On može biti prisiljen da odustane od cilja ili da se hicima upozorenja prinudi na slijetanje. Hoće li takve mjere zastrašiti teroriste?

Ja ne znam što može zastrašiti teroriste. Ali, činjenica je da je Ustavni sud presudio da procjena "život za život" nije dozvoljena. Život 200 putnika u avionu ne smije se stavljati na vagu sa životima 60.000 navijača na nogometnom stadionu. Ta rasprava je zabranjena. Ostaje pitanje koliko će jedan putnički zrakoplov kao što je Airbus 380 ili Boing 747 biti impresioniran pokušajem nekog malog borbenog aviona da ga "izgura" s puta – isto tako malo je impresioniran i vozač kamiona kojeg na autocest vozač Smarta pokuša potisnuti u drugu traku.

Ustavni sud je odlučio da naređenje o obaranju aviona smije izdati samo savezna vlada. Sada se predlaže da o tome odlučuje samo ministar obrane. Ima li vaš Savez primjedbi u vezi s tom idejom?

Ako je sve utemeljeno na zakonu, za nas nije važno hoće li naređenje izdati čitava vlada ili samo jedan ministar. Nama je važno da nam propisi osiguraju dovoljnu zaštitu u naknadnom sudskom rasvjetljavanju događaja.