Smrt Georgea Floyda podsjeća na europski rasizam
3. lipnja 2020
Smrt Georgea Floyda je vjerojatno bila prvi povod za to da mi je više prijatelja i poznanika pisalo zbog rasistički motiviranog nasilja. Neki su mi pisali kako su se osjećali, drugi su pisali da su uz mene. Jedna poruka se posebno istakla: "Jesi li sretan što ne živiš trenutno u SAD-u?” - pitao me jedan njemački prijatelj preko WhatsApp-a. “Posljednji događaji su nažalost vrlo tužni”, napisao je također.
Trebao mi je skoro cijeli dan prije nego što sam mogao odgovoriti. Za mene nije olakšanje živjeti u Njemačkoj, napisao sam. Potresen sam i frustriran. Godinama su muškarci i žene crne boje kože ubijani, čak i od policajaca, samo zato što su crni. Slučaj Georgea Floyda nas podsjeća na to da je rasistički motivirano nasilje ponekad smrtonosno.
Nije problem samo u SAD-u
Prosvjedi u američkim gradovima i sada i u nekim europskim metropolama pokazuju razočaranje i očaj koji crnci osjećaju s obzirom na institucionalni i strukturni rasizam. Ne trebamo se zavaravati i misliti da je ovo samo problem SAD-a. Rasizam protiv crnaca je u zapadnom svijetu sveprisutan.
U Londonu su bili prosvjedi 2011. godine kada su policajci ustrijelili Marka Duggana, Britanca crne boje kože. U Francuskoj su započeli masovni prosvjedi i neredi nakon što su dvojica tinejdžera poginuli usljed strujnog udara nakon što su pobjegli od policije u trafostanicu. Jedan treći mladić, Muhittin Altun, je preživio, ali je zadobio teške ozljede. Iste godine Oury Jalloh iz Sierra Leonea je izgorio zavezan za krevet u policijskoj ćeliji u Dessauu, u njemačkoj saveznoj pokrajini Sachsen-Anhalt.
Za neke Europljane je možda jednostavno gledati na ono što se događa u SAD-u i tvrditi da se takvo nešto ovdje ne događa, ali Europljani crne boje kože sebi taj luksuz ne mogu priuštiti. Za njih je rasizam u Europi izrazito živ unatoč činjenici da rasističko policijsko nasilje ovdje ne dolazi u medije tako nesmetano. To je razlog zašto je smrt Georgea Floyda izvan SAD-a pokrenula tako široke prosvjede: tamošnji događaji otvaraju ovdašnje rane.
Ropstvo i kolonijalizam određuju percepciju
U percepciji onoga što znači biti crn zapadna društva se bitno ne razlikuju. Njihove predodžbe najvećim dijelom određuju dva povijesna događaja: robovlasništvo i kolonijalizam.
U knjizi "Afropejski – Putovanje kroz crnu Europu” britanski autor Johny Pitts piše da je transatlantska trgovina robovima igrala ulogu pri tome kako zapad percipira etničke skupine. To, kako on navodi, potiče i podržava – iako često nesvjesno – hijerarhije u zapadnim civilizacijama širom svijeta.
Nažalost predstave u medijima i školski planovi u školama teško da pomažu u tome da se promijeni pogled na etičku pripadnost.
Poruka mog prijatelja koji pita jesam li sretan što živim u Njemačkoj bila je jasno ignorantska prema svakodnevnom rasizmu u ovoj zemlji. Njemački Nacionalni akcijski plan borbe protiv rasizma je 2017. godine proglasio ljude crne boje kože za jednu od pet skupina koje se suočavaju s velikim rizikom da dožive rasizam. No do toga je došlo tek nakon što je UN-ov Odbor protiv rasističke diskriminacije godinama pravio pritisak jer se Berlin nije dovoljno odlučno borio protiv diskriminacije.
Malo svijesti o rasizmu u Europi
Njemačka nije jedina u Europi. Nedostatak pozornosti i javne svijesti o rasizmu je na cijelom kontinentu frapantan. I teško je dobiti jasnu sliku o tome koliko rasna diskriminacija utječe na ljude crne boje kože jer podaci o tome – izuzevši Veliku Britaniju – se ne prikupljaju.
S obzirom na trenutne prosvjede u SAD-u nije ni vrijeme ni mjesto za Europljane da tvrde da je situacija ovdje bolja. Mora se samo pogledati Grčku i njezin odnos prema izbjeglicama. People of Color, prije svih crnci, često pate zbog odnosa vlasti i društva u cjelini. Upravo sada je Europska mreža protiv rasizma priopćila da su etničke manjine tijekom pandemije koronavirusom posebno pogođene racial profilingom i policijskim nasiljem.
Smrt Georgea Floyda podsjeća na institucionalni i strukturni rasizam u Europi, napisao je Aminata Toure, zvijezda u usponu afričkog podrijetla na njemačkom političkom nebu, u komentaru za online-magazin Bento: “Mora se jasno reći koliko je drska izjava ‘Budi sretan što si ovdje. U SAD-u ubijaju crne, ovdje ne'.”
To da mi ovdje ne čitamo o mrtvima ne znači da rasizam u Europi nije problem. Nema natjecanja prema dolje kada je riječ o oblicima nepravde. Našu solidarnost najbolje možemo pokazati ako spomenemo Georgea Floyda i onda diskutiramo o rasističkim nepravdama i kako one opterećuje život ljudi u našem društvu – tako da ih možemo promijeniti.