Spašavanje eura nanosi štetu Njemačkoj?
6. srpnja 2012„Vrhunski ekonomisti žele pozvati građane na prosvjede zbog stvaranja unije banaka s kojom se, nakon zadnjeg sastanka na vrhu EU-a, odmiče sve dalje.“ Prema informacijama magazina Spiegel, „oni planiraju građanima i kancelarki uputiti poziv“, jer će zbog planova EU-a za spas eura, zbog novih mjera „patiti naša djeca i unuci“: „Spašavanje eura nanosi štetu Njemačkoj – to je teza koju Werner Sinn (na slici gore) zastupa već dugo. Njegov otpor postaje sve veći. U nacrtu dokumenta kojim se on, zajedno s nekoliko svojih kolega, namjerava obratiti javnosti, piše da su zaključci zadnjeg summita EU-a pogrešni, te da je kancelarka Angela Merkel na tom summitu bila prisiljena složiti se s njegovim zaključcima.“
„Sinn je šef minhenskog Instituta za gospodarska istraživanja Ifo. On stalno upozorava da bi Njemačka savezna banka mogla ostati bez 500 milijardi eura koje bi joj dugovale druge nacionalne banke, ukoliko se raspadne europska monetarna unija. Kaže da se nalazimo u klopci. Do sad je to uvijek iznosio kao svoje osobno mišljenje, međutim, sada stvari dobijaju na težini, jer on svoj prosvjed namjerava organizirati kao zajedničku akciju s drugim gospodarskim stručnjacima. U nacrtu svog poziva znanstvneici posebno ukazuju na opasnosti koje prijete od stvaranja europske unije banaka. Oni smatraju da to znači kolektivno jamstvo za dugove banaka u eurosustavu. Budući da su oni gotovo tri puta veći od državnih dugova, nemoguće je da se za jamce tih dugova proglase porezni obveznici, umirovljenici i štediše dosad solidnih europskih zemalja.“
„Među prvim potpisnicima poziva, uz Sinna su i frajburški ekonomist Bernd Raffelhüschen, te bivši predsjednik Njemačkog instituta za gospodarska istraživanja Klaus Zimmermann. Jedan od inicijatora ove akcije je i stručnjak za statistiku iz Dortmunda Walter Krämer. Oni smatraju da zemlje s velikim dugovima imaju strukturalnu većinu u eurozoni. Ako solidne zemlje pristanu na podruštvljavanje jamstava za dugove banaka, stalno će biti izlagane novim pritiscima da povećaju iznose kojima jamče. Zbog toga će patiti i naši unuci, poručuju spomenuti znanstvenici. Nacrt se završava pozivom građanima da ovu temu shvate ozbiljno i da o njoj diskutiraju s parlamentarnim zastupnicima iz svoje izborne jedinice“, piše Spiegel.
Njemački ekonomski alarmni uređaj
Sve to se nimalo ne sviđa Stefanu Stahlu, autoru koji piše za list Augsburger Allgemeine: „Nešto se stvara u Njemačkoj, jedna mješavina koja bi mogla postati opasna. Tu glavnu ulogu imaju ekonomski lobisti. Vlasnici pojedinih tvrtki gube strpljenje. Oni više nisu spremni prihvatiti vladinu monetarnu politiku, jer smatraju da ona sobom nosi veliki rizik za njemačke porezne obveznike. Do sada su se svojom sumnjičavošću isticali uglavnom sveučilišni profesori. Ljudi kao što je Hans-Werner Sinn, njemačka personifikacija ekonomskog alarmnog uređaja, sve su upadljiviji.“
„Ovim izuzetnim čangrizalima dosad nije uspjelo pridobiti većinu građana za svoje antieuro- raspoloženje (…) ali, sadašnje bi se raspoloženje ipak moglo promijeniti. Čak i u svijetu njemačkih gospodarskih organizacija, koji je poznat kao uzdržan, sada već kuha. Već je došlo do žestoke svađe između Saveza udruga njemačke industrije (BDI) i predstavnika poslodavaca. Šef BDI-a Hans-Peter Keitel vrlo je oštro bio napadnut zbog svoje podrške monetarnoj politici Angele Merkel.“
„Slovenija će rađe sama štedjeti“
Taj naslov objavljen je u Frankfurter Allgemeine Zeitungu iznad članka o tome kako Slovenija namjerava izaći na kraj s velikom krizom i praznom državnom blagajnom. „Paketom štednje kojeg je izglasao parlament, privremeno je otklonjena opasnost od obraćanja Međunarodnom monetarnom fondu ili europskim mehanizmima pomoći, prenosi ovaj list riječi slovenskog premijera Janeza Janše. Programom štednje koji predviđa prije svega smanjivanje plaća u javnom sektoru, slovenska vlada želi smanjiti proračunski deficit na četiri posto bruto društvenog proizvoda (BDP). Prošle godine, on je još iznosio 6,4 posto BDP-a. Slovenija mora uštedjeti velike iznose da bi pomogla svojim posrnulim bankama. Tako je država egzistencijalno ugroženoj Novoj ljubljanskoj banci, inače najvećoj u zemlji, kroz dva fonda stavila na raspolaganje 383 milijuna eura“.