SPD - nesretna stranka
22. siječnja 2018
Tko želi znati kakvo je stanje SPD-a taj mora baciti pogled na Martina Schulza. Predsjednik stranke je samo još vlastita sjena. Na izvanrednom stranačkom kongresu u Bonnu njegov govor je trajao nepun sat vremena. Bio je to govor tijekom kojega se nisu osjetili ni optimizam niti oduševljenje. Ni kod samog Schulza niti kod 600 delegata. Schulz je dotjeran do zida. Čovjek koji je prije nepunih godinu dana nastupio kao uzdanica SPD-a, čovjek koji je socijaldemokratima donio opojnu sreću kakvu odavno nisu osjećali, sad je uzdrman, on djeluje potpuno nemoćno.
Potpuno drukčije je stanje mladih socijalista (Jusos, stranački podmladak SPD-a, op. ur.) koji su svojim "ustankom patuljaka" - kako su se izrugivali neki stranački dužnosnici - htjeli u svakom slučaju spriječiti veliku koaliciju. Oni su u Bonnu pokazali koliko drugova je već na njihovoj strani. Oko 44 posto delegata je glasovalo protiv, samo 56 posto je slijedilo prijedlog stranačkog vodstva. Za mlade socijaliste i protivnike velike koalicije to će biti poticaj da idućih tjedana šire takvo raspoloženje u bazi. Jer, na kraju će 450.000 članova stranke glasovati o koalicijskom ugovoru koji će SPD ispregovarati sa strankama Unije.
Bi li Andrea Nahles bila bolja predsjednica SPD-a?
Za stranku i prije svega za njezino vodstvo to nije dobar znak. Već sad je SPD duboko podijeljen, a jaz će se idućih tjedana još više produbiti. Dvije strane imaju potpuno različit način razmišljanja. Obje strane imaju dobre argumente. Ali, obje strane zastupaju i velike rizike. Nova vladajuća koalicija s Unijom može SPD isto tako oslabiti kao što bi izašao slab iz novih izbora. Dobrog rješenja za tu stranku nema. A to strovaljuje SPD u naprosto nerješivu dilemu.
Može li Martin Schulz izvesti SPD iz zacijelo najdublje krize u njegovoj povijesti - u kojoj se ta stranka nedvojbeno nalazi - upitno je. To bi se prije moglo očekivati od Andree Nahles. Na izvanrednom stranačkom kongresu u Bonnu je predsjednica Zastupničkog kluba SPD-a pokazala upravo onu strast, snagu i volju koju se uzalud tražilo kod Schulza. Ono što je rekla i kako je to rekla to je oduševljavalo delegate. I tko zna, možda je svojim obećanjem da će pregovarati do iznemoglosti čak kratkoročno one neodlučne privukla na svoju stranu?
Izbori između dva zla
Među delegatima je bilo puno sumnjičavih. Oni koji su protiv velike koalicije u pravilu su s time načistu, oni imaju čvrsto mišljenje. Ali, velika koalicija je načelno u SPD-u tako nepoželjna da vjerojatno nema nikoga tko bi za nju glasovao mirne savjesti, bez ikakvih ograda. Onaj tko je za čini to samo zato što odbijanje velike koalicije smatra još većim zlom. I za članove SPD-a će to na kraju zacijelo biti izbor između dva zla.
Ali, kako će tako nejedinstvena stranka vladati? Stranka u kojoj nepovjerenje stranačke baze prema vodstvu stranke poprima gotovo groteskne oblike. "Oni dolje" protiv "onih gore" - to je druga fronta koja se provlači kroz stranku. Kako SPD misli motivirati nekoga građanina da ga bira?
Socijaldemokrati, koji su proteklih godina tako jako očerupani, moraju pripaziti. Još uvijek su oni "samo" nesretni. Ako ne uspiju napraviti zaokret, obnovu, oni bi u očima birača mogli postati tako neprivlačni da SPD na kraju postaje potpuno beznačajna stranka.