Sporazum s Iranom

Palača Coburg, diskretno udaljena od očiju javnosti, smještena je u prvom bečkom okrugu. Gosti ovog, sada luksuznog hotela, sagrađenog u 19 stoljeću, mogu očekivati diskreciju i mir. No, ljeta 2015. su tri puna tjedna ovakav ugođaj remetile TV-ekipe, novinari i diplomati. Bila je to finalna faza pregovora o iranskom atomskom programu, koji su trajali punih 12 godina. U pregovorima su sudjelovali šefovi diplomacija pet stalnih članica Vijeća sigurnosti plus Njemačka na jednoj strani i Iran na drugoj. Na kraju je postignut rezultat - kao posljedica uporne diplomacije. Nakon što se pregovaralo do ranih jutarnjih sati, visoka predstavnica za vanjsku politiku Europske unije Federica Mogherini i iranski šef diplomacije Mohammed Dschawad Sarif su konačno objavili da je sporazum zaključen.

Bio je to dokument od 100 stranica s pet dodataka u kojima se detaljno precizira kako će Iran smanjivati svoj atomski program i kako će međunarodna zajednica korak po korak ublažavati sankcije, koje prijete potpunim ugušenjem gospodarskog razvoja zemlje.

Godinu dana poslije: otrežnjenje

U Teheranu se taj dan slavilo po ulicama do kasno u noć. Godinu dana nakon toga uslijedilo je otrežnjenje. Na očekivani privredni procvat mora se još čekati. "Mnoštvo lonaca i tava ali večere još nema", glasi stara iranska izreka. Ali Fetholla-Nejad smatra da se njome jako dobro može opisati trenutno stanje. Stručnjak za Iran iz Njemačkog društva za vanjsku politiku je za DW izjavio da su nade u ekonomsku revitalizaciju Irana povezane s mnogim iluzijama. Pod jedan - sankcije se ukidaju sporije nego što se očekivalo a pod dva - efekti dolaze sporije.

I nada u buđenje civilnog društva se rasplinula, zaključuje Fatholla-Nejad: Autoritarna država je ojačana, represija je povećana.

Ispunjeni uvjeti

Činjenica je da je Iran nakon zaključenja sporazuma pod najstrožom kontrolom Međunarodne agencije za atomsku energiju IAEO. Ona je u prosincu dala ocjenu po kojoj je Iran ispunio svoj dio obveza iz sporazuma. Po tom pitanju se ništa nije promijenilo usprkos nedostataka. Stoga su početkom godine ukinute prve sankcije. Ono što stvari komplicira je i da su sankcije uvele dijelom UN, dijelom SAD i dijelom EU. Oliver Meier iz berlinske Zaklade za znanost i politiku za DW kaže: "Postoje američke sankcije koje ostaju - recimo u oblasti financija i koje se reflektiraju na druga gospodarska područja. To protivnicima takvog sporazuma omogućava bacanje klipova pod noge".

A protivnika sporazuma je mnogo, dodaje ovaj stručnjak za Bliski istok. "Ima ih dosta i u SAD-u i to nije samo predsjednički kandidat Trump. Puno ih je i u američkom Kongresu, koji kažu da se ne može i da se ne bi trebalo vjerovati Iranu. U regiji su prema sporazumu kritično nastrojeni Izrael ali i neke države Perzijskog zaljeva. Ali i u samom Iranu je mnogo kritičara ovog sporazuma."

Usko grlo – bankarski sektor

Upravo su se financijske sankcije pokazale kao prepreka integraciji u svjetsku privredu. To su iskusile i njemačke tvrtke. One vide doduše veliki potencijal za gospodarsku suradnju. Ali nedostatak bankovnih veza ometa novčanu transakcije. I iranska narudžba 118 zrakoplova od Airbusu nikako da krene u realizaciju zbog nejasnog financiranja. Novčani promet s Iranom SAD su drastično sankcionirale. Velika je i nesigurnost glede zakonodavstva. Europske banke čekaju da američke naprave prvi korak. U utorak je otkazan susret predstavnika Središnje banke Irana s predstavnicima Ministarstva financija SAD-a i predstavnicima međunarodnih banaka sa sjedištem u Londonu. Na dnevnom redu je bila želja Europljana za zakonskim jamstvima da neće biti kažnjavani zbog bankovnih poslova sa Iranom.

Ipak korist

Stručnjak za Iran Međunarodne krizne grupe Ali vaez sa zabrinutošću prati ovakav razvoj situacije. "Nikoga ne treba čuditi što Iran preko noći ne može od zemlje pod najvećim sankcijama postati tržište potpuno integrirano u svjetsku privredu. "Tako sveobuhvatne sankcije razviju svoju vlastitu dinamiku. U najmanju ruku kratkoročno se one pokazuju kao imune protiv ukidanja", smatra Vaez.

Pa ipak on ipak vidi i jednu korist od atomskog sporazuma s Iranom. Odmrznuta je suma od 55 milijardi američkih dolara i dozvoljen priliv od 3,5 milijardi dolara direktnih stranih investicija. Proizvodnja i izvoz nafte dovedeni su na razinu koja je postojala prije uvođenja sankcija. Stoga se u Iranu ove godine računa s privrednim rastom od 5 posto u odnosu na 0,5 posto prošle godine.

Čini se da je opasnost od nuklearnog naoružavanja najprije uklonjena. Ali to regiji nije donijelo više mira. Rivalitet između Irana i Saudijske Arabije se produbio. Dok Iran testira rakete, što sporazum o atomskom programu s Iranom strogo gledajući ne zabranjuje, Saudijska Arabija ostaje najveći uvoznik modernog ratnog oružja i mehanizacije na svijetu.

Arsenal oružja se koristi između ostalog u Jemenu i Siriji. Ono što nedostaje je po mišljenju Fatholle-Nejada nova sigurnosna arhitektura, koja bi objedinjavala opravdane interese obje strane. Do tada je to dug i trnovit put. Za početak svi moraju biti sretni što je sporazum opstao - usprkos tomu što je klimav i što ima puno moćnih neprijatelja.