Sportsko ludilo
5. kolovoza 2012
Ingo Froböse, profesor za prevenciju i rehabilitaciju Visoke škole za sport u Kölnu je u svojoj praksi vidio već svašta. Adrenalin-junkie, freakove izdržljivosti, ovisnike o mišićima - tako zove pacijente koje mu dolaze sa puknutim mišićima, srčanim poteškoćama, teškim deformacijama zglobova...
Froböse je u mladosti i sam bio aktivni sportaš, sprinter na 100 i 200 metara. Ali osobe o kojima govori - nisu nikakvi sportaši. To su manageri koji jednostavno ne mogu prihvatiti da u bilo kojem području dožive poraz pa tako dolaze u predinfarktnom stanju nakon što su si "zabili u glavu" trčati maraton. To su mladići koji neke svoje osobne probleme rješavaju u teretanama, čvrstom odlukom "štemati" utege koje su daleko teži nego što njihovo tijelo i mišići to mogu izdržati. Ili djevojke, fiksirane na svoj izgled i uvjerene kako su "predebele" - nakon čega doslovce kolabiraju prilikom trčanja.
Profesoru je već muka od ideala našeg društva: čini mu se kako je danas vrhovni zakon "biti u formi" - gotovo pod svaku cijenu. "Ono što je poželjno je savršeno proporcionirano, mišićavo tijelo s malo masnog tkiva." Svi ti dragovoljni sportaši misle kako je njihovo tijelo samo zato tu kako bi bilo oblikovano prema njihovim željama. Posljedice su u pravilu povišen puls, manja otpornost prema infekcijama, upale srčanih mišića, problemi sa zglobovima, artroza...
A onda još i doping!
Čak i to je tek djelić problema: stručnjaci za sportsku medicinu procjenjuju kako barem svaki deseti amaterski sportaš uzima doping! To znači oko 300 tisuća sportaša-amatera u Njemačkoj i običava uzimati i 'žešća sredstva' od šake aspirina kako bi se spriječila bol od fizičkog napora. Tu se ne ubraja ni "sportska hrana" kakva se može nabaviti u svakoj trgovini sportskog pribora iako ima upitnih posljedica po zdravlje. U gotovo svakoj teretani će se naći i netko tko "može nabaviti" i daleko žešće preparate, od EPO-a, anabolika i betablokera pa do hormonskih preparata. Za oko 4000 eura se može dobiti "cjelovit tretman" - i mnogi rado plaćaju taj iznos, snivajući o tijelu kakvim će impresionirati i kolege - a osobito osobe suprotnog spola.
O posljedicama - kojima se često bave i na psihijatrijskim odjelima, nitko ne želi razmišljati. Zato profesor Froböse apelira: "Krajnje je vrijeme da fitness i sport shvatimo onako što on i jest: kao nešto što je super zabavno, ali što je ipak tek sporedna stvar u životu." Sport je u načelu zdrav, ali sportsko ludilo - nipošto nije.