Srbija: Ni riječi o Srebrenici

Iako su u subotu 11. srpnja, povodom godišnjice najvećeg zločina u Europi poslije Drugog svjetskog rata, žrtvama odali poštu brojni predsjednici europskih država, među kojima i šefovi država Hrvatske, Crne Gore, Njemačke i Francuske, u Srbiji nijedan predstavnik najviših vlasti o tome nije rekao ni riječ. Pitanje DW-a upućeno Predsjedništvu i Vladi Srbije, je li stav ove zemlje i dalje da u Srebrenici nije počinjen genocid, ostao je bez odgovora.

Zločinu u Srebrenici, gdje je 1995. godine ubijeno više od 8.000 Bošnjaka, ove, kao i prethodnih godina, pažnju su poklonile Žene u crnom koje su na Trgu Republike u Beogradu izvele performans s porukom da nikada neće zaboraviti genocid u Srebrenici. Inicijativa mladih za ljudska prava u Srbiji, Nezavisno društvo novinara Vojvodine i forum ZFD - Srbija, pokrenuli su kampanju „Nikome se ne ponovilo", a Fond za humanitarno pravo je uoči godišnjice genocida predstavio svoj prvi digitalni narativ „Deportacija izbjeglica u Srebrenici".

U produkciji Helsinškog odbora za ljudska prava u pripremi je predstava "Srebrenica - genocid i pozorište” redatelja Zlatka Pakovića.

Uvod u tu predstavu, pod naslovom "Srebrenica - kad mi ubijeni ustanemo” održana je u Beogradu 11. srpnja prošle godine, kada je grupa ekstremista upala na performans, uzvikujući "Ratko Mladić” i "U Srebrenici nije bilo genocida”. S identičnim parolama grupa ljudi pojavila se i ove godine na beogradskom Trgu Republike za vrijeme performansa posvećenog srebreničkom genocidu, koji su Žene u crnom izvele u petak, 10. srpnja.

Ratni zločinci trijumfiraju

"Poricatelji genocida sudionici su u tom zločinu kao što su to i intelektualci i mediji koji su inspirirali genocid”. To za DW kaže izvršna direktorica Helsinškog odbora za ljudska prava, Izabela Kisić i dodaje da su predstavnici vlasti u Srbiji do sada imali "milijun prilika i moć da nešto urade i da naprave diskontinuitet s politikom koja je dovela do genocida".

"To bi bilo, recimo proglašenje dana sjećanja na žrtve genocida, suđenje ratnim zločincima, poštovanje odluka međunarodnih sudova, isključivanje zločinaca iz javnog života... No dešava se suprotno: ratni zločinci trijumfiraju. Postoje državni dokumenti koji pokazuju da je poricanje genocida nad Bošnjacima devedesetih, državna strategija Srbije”, naglašava Izabela Kisić.

Nevladine organizacije u Srbiji višegodišnjim istraživanjima, stotinama projekata, uličnih akcija, organiziranjem tribina, debata, konferencija i edukacija za mlade, godinama pokušavaju doprinijeti tome da u Srbiji građani saznaju kakvi su zločini počinjeni za vrijeme ratova devedesetih i da vlasti o tome javno progovore.

Usprkos tome, prema nedavnom istraživanju Helsinškog odbora za ljudska prava, 29 posto srednjoškolaca u Srbiji danas smatra da Srbi uopće nisu odgovorni za ratove i zločine koji su se tijekom njih događali. Visok postotak njih nema jasan stav o tome je li u Bosni i Hercegovini prema Bošnjacima počinjen genocid. Iako su pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, Ratko Mladić nepravosnažno, a Radovan Karadžić pravosnažno osuđeni za zločine protiv čovječnosti i za genocid, mnogi srednjoškolci u Srbiji ne mogu sa sigurnošću reći jesu li ta dvojica haških osuđenika ratni zločinci.

Srbija tek treba postati republika

"Bit jedne republike je da se stavi na stranu žrtava koje nisu njeni građani, a protiv zločinaca koji su njeni građani”, izjavio je prošle godine za DW redatelj i pisac Zlatko Paković.

Ipak, od završetka ratova devedesetih, mnogo puta se pokazalo da u Srbiji vlada upravo suprotna logika. Očigledan primjer je incident iz 2017. godine, kada su aktivisti Inicijative mladih za ljudska prava pretučeni, pošto su na tribini na kojoj je sudjelovao haški osuđenik, Veselin Šljivančanin, razvili transparent -"Zločinci da zašute da bi se progovorilo o žrtvama”. Kasnije su osuđeni za kršenje javnog reda i mira, a oni koji su ih pretukli nikada za to nisu procesuirani.

Imajući to u vidu, nameće se pitanje je li Srbija danas spremna za ono što bi trebalo da bude suština jedne republike. "Srbija tek treba postati republika, dakle, stvar svojih građanki i građana: država u kojoj su njeni građani jedini suveren u njoj i za nju, a to piše čak i u aktualnom Ustavu, kao mrtvo slovo na papiru, točnije - ubijeno slovo na papiru. Ova vlast izvršila je genocid nad članovima Ustava Republike Srbije”, kaže Zlatko Paković za DW.

U predstavi "Srebrenica - genocid i pozorište”, čija je premijera zakazana za 24. rujan u beogradskom Centru za kulturnu dekontaminaciju, igrati će osim Borisa Milivojevića i sopranistice Katarine Jovanović, i Vahid Džanković. Kakvu publiku taj glumac očekuje na ovoj predstavi? "Najviše bih volio da publika bude raznolika - stari da se prisjete, a mladi da saznaju i da ne zaborave. Kazalište najbolje može pričati o tome, jer samo je u kazalištu sve moguće, pa što ne bi i ubijeni ustali…”, kaže Vahid Džanković.

Istinsko kazalište - rizik par excellence

Kada je radio na predstavi "Enciklopedija živih”, Zlatko Paković je insistirao na tome da na izvođenju ne bude policijskog osiguranja. Proizlazi li takav stav iz uvjerenja da kazalište više od drugih umjetnosti ima potencijal omogućiti dijalog različitih, gotovo suprotstavljenih strana - iako je njegov performans prošle godine prekinut?

"Da, uvod je prekinut, ali ne i spriječen. Štoviše, taj polusatni prekid jednoipolsatnog uvoda, postao je njegov integralni dio. Sirova stvarnost dominantnog političkog i etičkog diskursa u Srbiji, grunula je na Kolarac tog 11. srpnja 2019. u 20 sati i 10 minuta, kao realni primjer, kao original onog o čemu se u tom Uvodu simbolički govori kao o ključnom problemu. Oni koji su tada došli spriječiti moje predavanje i performans, slaveći ratne zločince kao svece i negirajući genocid u Srebrenici, bili su glavni akteri tog neobičnog kazališnog čina”, objašnjava Zlatko Paković.

On naglašava da se protivi policijskom osiguranju kazališnih predstava i dodaje da je "istinsko kazalište - rizik par excellence”. "Prošle godine, u Uvodu u predstavu o genocidu u Srebrenici, pojavila se, dakle, živa istina o laži koja Srbiju drži u okovima 30 godina. Zašto ovdje živimo ovako teško? Zato što je stvarnost simptom vladajuće ideologije. Dakle, stvarnost se može promijeniti korjenito nabolje. I moguće je da ljudi ovdje žive u miru, dostojanstveno i pametno”, kaže Zlatko Paković.

Srebrenica kao univerzalni antiratni simbol

"Nikome se ne ponovilo” trajna je kampanja povodom 25. godišnjice genocida u Srebrenici, koju su pokrenuli Inicijativa mladih za ljudska prava u Srbiji, Nezavisno društvo novinara Vojvodine i forum ZFD -Srbija, a podržalo ju je Ministarstvo vanjskih poslova Njemačke.

Te organizacije su na društvenim mrežama podijelile video „Nikome se ne ponovilo", i u sljedećih nekoliko mjeseci organizirati će, između ostalog i festival dokumentarnog filma, kao - kako kažu "još jedan dio spomenika koji opominje i koji će uporno i bez odustajanja graditi”.

"Cilj nam je skrenuti pažnju najšire javnosti na to da da gradimo trajni spomenika koji opominje na najveći zločin na tlu Europe nakon Drugog svjetskog rata. Da se nikome ne bi ponovio i da bi Srebrenica postala univerzalni antiratni simbol”, navele su u zajedničkom priopćenju tri nevladine organizacije u Srbiji.