Srbija: nova lica oporbe, stari problemi

Već nekoliko sati nakon objavljivanja rezultata nedavnih beogradskih izbora uslijedili su prvi javni pozivi oporbenim čelnicima da podnesu ostavke. U istom dahu iznijete su i ocjene da oporba mora pronaći nova, neukaljana i poštena lica, ukoliko želi ostati relevantna na političkoj sceni Srbije. Reklo bi se da su oko toga najglasniji bili pripadnici građansko-demokratskog sektora, ali su se tome ubrzo pridružile vlasti i njima bliski mediji, koji su očito u svemu vidjeli svoju šansu za dodatno slabljenje oporbe.

Nokautirana oporba koju bi predvodili neki novi mladi ljudi – najvjerojatnije bez velikog životnog i političkog iskustva – predstavljala bi sasvim sigurno još lakšeg protivnika Aleksandru Vučiću. Možda nije zgoreg podsjetiti da sadašnji predsjednik Srbije ima višedesetljetno iskustvo u manipuliranju javnošću i medijima i dug staž za skupštinskom govornicom.

Demokratska pravila za autokraciju

Mnogi koji u ostavkama i novim licima vide jednostavno rješenje svih oporbenih problema zaboravljaju neke očite pukotine u takvom pristupu. Srbija prije svega nije demokratsko društvo i u takvom nedemokratskom okruženju se ne može pozivati na neka demokratska pravila. Nije od velike pomoći ni pozivanje na demokratsku praksu u zapadnim državama, u kojima čelnici stranaka podnose ostavke nakon lošeg rezultata na izborima: nije, naime, isto snositi političku odgovornost za poraz na fer i demokratskim izborima ili to činiti nakon lošeg rezultata na izborima u Srbiji koji su neregularni po više osnova. Teško je, naime, uspoređivati poraz na izborima na kojima ste imali ravnopravne uvjete za predstavljanje svojih ideja ili na izborima na kojima ste imali pet minuta na državnoj televiziji kako biste priopćili da uopće postojite.

Zaista je potrebno kompleksnije sagledati pitanje ostavki vođa oporbenih stranaka, ocjenjuje za DW Dragan Popović, direktor Centra za praktičnu politiku. „Mi od 2012. godine imamo sve neregularnije izbore i stoga nije moguće da mi tek tako prenosimo neka iskustva sa Zapada po principu prostog kopiranja. Dakle, ako imamo neregularne izbore, mi praktično nemamo objektivne kriterije je li neki političar doživio neuspjeh zbog svojih grešaka ili zbog užasne propagande vlasti. To opet ne znači da bi trebalo ukinuti načelo političke odgovornosti – neki lideri bi morali podnijeti ostavke, ali to ovisi od slučaja do slučaja. Tu ne bi trebalo biti automatizma samo zato što je netko tu gdje je", smatra Popović.

Nova lica nisu čarobno rješenje

„Mislim da bi jedan dio oporbenih čelnika morao podnijeti ostavke i tu prije svega mislim na one koji su duže vrijeme na čelu svojih stranaka, a stranke su doživjele veliki pad", kaže za DW Dušan Spasojević s Fakulteta političkih znanosti. Primjer takvog lidera je, prema riječima Spasojevića, šef Liberalno-demokratske partije (LDP) Čedomir Jovanović, koja na prošlim beogradskim izborima nije stigla ni do jedan posto glasova. Što se tiče ostalih stranaka, i Spasojević ističe da bi to trebalo razmatrati od slučaja do slučaja. „Tu bi trebalo vidjeti jesu li imali dovoljnu šansu, jesu li dovoljno novi i da li bi trebali imati neko razdoblje poštede da pokažu što mogu", kaže Spasojević.

Stalna potraga za novim licima u politici također ima svoja ograničenja. Dragan Popović, recimo, upozorava da je sve teže naći ljude koji se uopće žele baviti politikom, a onda da budu i dovoljno kredibilni i moralni. „Nikada i nismo imali obrazovanje za demokraciju. Nitko nema ništa protiv novih ljudi, ali to ipak mora biti u kombinaciji s nekim tko je već tu i ima nekog iskustva", smatra Popović. Jasno je da postoji potreba za novim licima, nadovezuje se Dušan Spasojević, ali ta nova lica nisu neko magično rješenje koje će od Srbije napraviti demokraciju. „Na proteklim beogradskim izborima pojedine stranke su imale neka nova lica, ali pokazuje se da sasvim nova lica ne donose i glasove", primjećuje Spasojević.

Radikali – stara lica za nove pobjede

Čitava teza o novim licima koja donose promjene na neki način je kompromitirana upravo na primjeru vrha Srpske napredne stranke (SNS). Naprednjaci su vlast osvojili s Tomislavom Nikolićem i Aleksandrom Vučićem na čelu, i to sa čitavom političkom prtljagom koju su imali iza sebe. Njihova profesionalna biografija je, najblaže rečeno, kontroverzna, i njihov životopis bi vjerojatno izazvao užas kod direktora tvrtki u kojima bi tražili posao. Niti su bili nova lica, niti su nekompromitirani, ali su ipak osvojili vlast.

Dragan Popović napominje: „Ljudi koji traže nova lica pripadaju prije svega oporbenom korpusu, ili kolokvijalno rečeno građanskoj Srbiji. Očekivanja od građanske oporbe su mnogo veća nego od raznih radikalskih frakcija, kako god se one zvale. To možda i nije loše, jer oporba na taj način sebi postavlja više ciljeve i pokušava biti bolja". Tu se očitava neka vrsta ideološke podjele Srbije, dodaje Dušan Spasojević. „S jedne strane je konzervativna ili nacionalna Srbija, ona koja nema problem što je predstavljaju Šešelj, Nikolić ili Vučić. A s druge strane imate liberalnu i građansku Srbiju, koja je kritičnija, ima manje političkog strpljenja i želi češće promjene lidera."

Neuništive etikete

Pojedini čelnici oporbe već su podnijeli ostavke, neki čekaju odluke stranačkih organa, a neki su se povukli i nestali iz javnosti. U svakom slučaju, može se očekivati potraga za novim liderima pojedinih stranaka. Ali i tu postoji dodatni problem. Ako se kao primjer uzme Demokratska stranka (DS), sigurno ne postoji takvo novo, čisto lice, koje koliko sutradan neće osvanuti na naslovnicama tabloida kao novi „žuti lopov". A usput će dobiti i višeminutne propagandne eseje na vlastima bliskim televizijama.

Vraća li se tu oporba ponovo na početak problema s autoritarnom vladavinom? Ako ostanemo na primjeru DS-a, oni znaju da ne mogu pridobiti tih 45 posto naprednjačkih birača, kaže Dušan Spasojević. „Ali pitanje je sada, gdje su nestali birači DS-a od prije dvije, pet ili deset godina, i kako ih dovući na birališta. A onda se to može povezati sa činjenicom da je to lakše učiniti ako vas ne vodi Dragan Šutanovac, koji ima dosta repova, nego netko tko ima veći društveni ugled ili veća očekivanja javnosti", zaključuje Spasojević.

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.