Srbijanski biciklisti na putu u Srebrenicu

"Rođena sam u SFRJ. Činjenice svog života nikad ne bih mijenjala, ali kada sam 2004. godine gledala film o genocidu u Srebrenici, plakala sam kao kiša. Ratko Mladić je dodirivao djecu po glavi, vidi se na snimci. Nacisti su dijelili djeci bombone ispred plinske komore. Znate, ovdje ljudi još uvijek ne priznaju što se tamo dogodilo i ja to ne razumijem. Ne razumijem ravnodušnost prema tolikoj patnji. Za mene je ovo hodošašće", kaže Sanja Nikolić opisujući osobne motive za odlazak na put biciklom do Srebrenice, koji se ove godine organizira po drugi put.

Biciklistička vožnja "Memorijal Beograd Srebrenica", koja je počela u utorak (8.7.) pokriva oko 200 kilometara i trajat će tri dana, a prolazi najvećim dijelom kroz zapadnu Srbiju – kroz mjesta u Podrinju, koja su tijekom rata u Bosni i Hercegovini često bila logistička podrška i ishodište pohoda raznih vojnih i paravojnih postrojbi koje su ratovale na teritoriji Bosne i Hercegovine.

"Naš cilj je da podsjetimo na ulogu Srbije u ratu. Smatramo to naročito važnim u okolnostima kada gotovo svi čimbenici na političkoj sceni Srbije govore o potrebi okretanja od prošlosti na način da se ratni zločini i nepravde koje su počinjeni od strane i u ime pripadnika srpskog naroda potiskuju, minimiziraju i potpuno uklanjaju iz javnog prostora, čineći dodatnu nepravdu žrtvama i njihovim obiteljima", kažu biciklisti.

Oni će tijekom vožnje nositi majice na kojima piše "Beograd-Srebrenica. Mirovni biciklizam – biciklistički aktivizam". Na kraju prvog dana zaustavit će se u Valjevu gdje će sa Ženama u crnom održati prosvjedno stajanje. Sanja Nikolić kaže da su ljudi iz njene okolice različito reagirali na njenu želju da se pridruži ovoj biciklističko-aktivističkoj turi.

"Pojedini su postavljali cinična pitanja, a žene od kojih sam kupila suncokrete za bicikl su plakale. Ne bojim se reakcija usput. Osjećam se kao živi spomenik, stvar u pokretu. Ne bojim se ni za sebe, pribojavam se samo za one koji ne mogu shvatiti da je ubijanje zločin i da to rade okorjeli zločinci, a ne takozvani heroji."

"A što su oni nama radili?"

Jedan od organizatora puta, Vladimir Jevtić, kaže da su prošle godine ljudi bili ili začuđeni ili poprilično hladni, jer svih ovih godina nisu dolazili u susret s konceptom suočavanja s prošlošću. U Republici Srpskoj su ih, kaže, dočekali salvama psovki.

"Tamo još uvijek postoje napetosti i nerado gledaju na ljude sa strane koji ih podsjećaju na genocid. Govorili su nam: "A što su oni nama radili?" ili "Zašto to ne govore drugi?", a mi smo im odgovarali da ne postoji nitko drugi, da mi govorimo u svoje ime i da svatko tko se ne želi identificirati sa zločinima i zločincima mora to jasno i nedvosmisleno reći."

Oni će i ove godine na put krenuti u pratnji policije. Jevtić kaže da po njegovom mišljenju velika policijska pratnja nije potrebna, ali da je to odluka onih koji su ovlašteni za sigurnosne procjene. Ipak, on izražava nadu da će barem broj policajaca biti manji nego prošle godine.

"Imam dojam da nas ti policijaci u stvari izoliraju od društva. Pored toga što nas štite, oni šalju poruku da smo mi neka čudna marginalna posebna grupa koja nešto radi na svoju ruku. Postajemo obilježeni činjenicom da ima više policajaca nego sudionika biciklističke ture."

U medijima i dalje – šutnja

Ove godine će u Srebrenici u središtu pažnje biti oni koji su preživjeli Marš smrti 1995. godine, a koji sada sudjeluju u "Maršu mira". I oni će biti u narančastim majicama. Ideja je da oni budu na čelu kolone i prvi uđu u Memorijalni centar "Potočari", kažu u Organizacijskom odboru za obilježavanje 19. godišnjice srebreničkog genocida.

Podršku će, pored biciklista iz Srbije, pružiti i sudionici biciklističkog maratona Bihać – Potočari, biciklisti iz Slovenije i motoristi iz Sarajeva, ali u Odboru izražavaju žaljenje što iz Republike Srpske nema organiziranih grupa.

"Stalno se vidi napredak u suočavanju s prošlošću i normalizaciji odnosa, ali od jedne manje grupe ljudi. Još uvijek ne možemo govoriti o općem napretku. Najžalosnije je to što od vrha entiteta Republike Srpske možemo svake godine čuti negiranje i minimiziranje genocida. Nadamo se da će ovi mali koraci biti poticaj za napredak i prihvaćanje istine", navodi Zekerijah Hadžić i pododbora za "Marš mira".

Srpski biciklisti kažu da je takvo negiranje i okretanje glave od zločina vidljivo i u Srbiji, iako je ona proglašena odgovornom za nesprečavanje genocida u Srebrenici, kao najmasovnijeg pojedinačnog zločina u ratovima devedesetih i paradigme zločina počinjenih u ime građana i građanki Srbije na tlu bivše Jugoslavije.

"Podržali su nas samo rijetki domaći i međunarodni internetski mediji, dok oni s nacionalnom pokrivenošću po starom dobrom običaju ne pokazuju interes za suočavanje s prošlošću", priča Jevtić.

Biciklisti će u četvrtak (10.7.) stići u Srebrenicu gdje će narednog dana sudjelovati u komemoraciji za žrtve genocida u Potočarima. Kažu da će tako biti svake godine dok god srpsko društvo ne bude bilo u stanju jasno i precizno sagledati stvari koje su se događale i prevladati to traumatično naslijeđe iz bliske prošlosti.

"Ne znam što ljudi trebaju raditi, valjda ono što vole i znaju. Da prestanu vjerovati crkvi i popovima. Pa kod nas su oni ili lopovi ili inspiratori zločina. Da prestanu vjerovati demagozima. Kada čovjek živi ispunjeno, nema vremena za komplekse veličine. Mi ovdje mnogo patimo zbog toga. Ako ništa ne naučimo iz prošlosti, situacije se ponavljaju", zaključuje Sanja Nikolić.