Srebrenica nije „nešto što se dogodilo“

Povodom obilježavanja 23 godine od genocida u Srebrenici, u Europskom parlamentu u Bruxellesu otvorena je izložba fotografija Dade Ruvića „Srebrenica 2009-2017". Izložbi je prethodio okrugli stol u organizaciji švedskog i hrvatskog predstavnika Parlamenta Jasenka Selimovića i Joze Radoša. Novinari iz regije, pisci, dramaturzi, političari i oni koju su to nekada bili, pokušali su dati odgovor na pitanje može li umjetnost izgraditi mostove takom gdje politika ne može.

„Pomirenje, razumijevanje i istina o onome što se događalo, ne samo u Srebrenici, nego na cijelom tom prostoru, nije univerzalno. Ima različitih viđenja, a istina može biti samo jedna", kaže Jozo Radoš zastupnik Europskog parlamenta i jedan od organizatora događaja. On navodi da je činjenica da su kroz povijest i umjetnici i intelektualci sudjelovali u kreiranju uvjeta za širenje mržnje i rata, a da političarima opet često nedostaje snage, sposobnosti i kvalitete da bi napravili nešto više. „Možda je umjetnost ipak nešto slobodnija, ona ima veći manevarski prostor i sposobnost šoka, a mislim da je za razumijevanje onoga što se dogodilo i za razumijevanje jedine istine potreban šok".

„I danas živimo u kulturi rata"

Europski zastupnici i gost Europskog parlamenta nisu mogli sakriti svoj šok ali i suze nakon priče mlade Srebreničanke koja je kao beba preživjela pokolj u Srebrenici. Njen otac i ujak nisu. Ona je kaže sahranila glavu i ruku – sve što je nađeno od njenog oca.

„Ono što se događalo u Drugom svjetskom ratu i za što se govorilo 'nikad više', dogodilo se nažalost i u Srebrenici", kaže bivši kosovski političar, a sada ponovo pisac i novinar Veton Surroi. „Sada je trenutak da ljudi koji žive u društvima gdje sukob nije završen, shvate da je Srebrenica velika ljudska tragedija koja se ne smije ponoviti, o kojoj se moraju svi razjasniti i razumjeti, o tome što se tamo događalo, kako bi jednom i napokon cijelu tu tugu i tragediju inkorporirali u povijest, a ne držali u svojim melankolijama."

Surroi ocjenjuje da i danas živimo u „kulturama rata", a da se u trokutu BiH-Kosovo-Srbija rat nije ni završio. „On je ostao i nastavlja se u ratnim narativima kulture rata. Ona se mora pomaknuti ka kulturi mira, koja mora doći zajedno s promjenom načina na koji razgovaramo o prošlosti, ali i kako projektiramo budućnost. Mora doći sa sporazumom mira između Kosova i Srbije, ali i u BiH. Bosna i Hercegovina godinama živi u Dejtonskom sporazumu koji nije sporazum mira, već sporazum koji je prekinuo rat, ali nje uspostavio mir i funkcionalnu državu", kaže Surroi.

„Jezikom moramo poštovati Srebrenicu"

Svi slučajevi genocida kroz povijest pokazuju da je u osnovi takve brutalnosti mogućnost čelnika i naroda da demoniziraju i dehumaniziraju pojedince i zajednice samo zato što pripadaju drugom entitetu, vjeri ili imaju drugu boju kože. „Genocid nikada nije spontan, on se priprema. A sve počinje riječima kojima se izdvajaju grupe koje su „manje ljudi", riječima koje susjede pretvaraju u neprijatelje", poručila je potpredsjednica Europskog parlamenta Livia Jaroka otvarajući izložbu o Srebrenici u Briselu.

Da su riječi te koje zloupotrebljene vode ka zločinu i mržnji, a kao istinite do katarze i pročišćenja od straha i sažaljenja, smatra i beogradski dramaturg i osnivač Centra za kulturnu dekontaminaciju Borka Pavićević. „Mi se moramo sjećati i govoriti o Srebrenici, jer je zločin usađen u društva. I ako se o tome ne govori, ljudi nastavljaju činiti zločine na razne načine. Kada nemate svijest o učinjenom zločinu, onda se u društvu razvija nasilje i to je kazna za neshvaćeni zločin", kaže Borka Pavićević. Ona naglašava da je važno da uvijek nalazimo novi jezik koji imenuje pojmove za nešto što je bitno, a ne da se služimo floskulama.

„Jezikom moramo poštovati Srebrenicu, nedopustivi su eufemizmi. Vrlo često se u Srbiji kaže 'ono što se dogodilo'. Što se dogodilo? Kako se to 'nešto događa'? I valjda smo bili dio toga što ima ime i prezime. Kad jednom počnete upotrebljavati eufemizme i laži, onda vi i u ostalim dijelovima života to isto činite. Zato je važno da smo precizni i smjeli, da imenujemo i kažemo – genocid", jasna je Borka Pavićević

„Niko iz rata nije izašao čist"

Da je Srebrenica ponovo moguća bilo gdje u Europi, bila je jedna od konstatacija koja nikoga od prisutnih u Europskom parlamentu nije ostavila ravnodušnim. „Iza ugla može biti neka druga Srebrenica, bilo gdje u Europi, ili na njenim granicama", kaže evropski zastupnik iz redova slovenskih parlamentaraca Ivo Vajgl. Za njega je Srebrenica jedinstvena tragedija i nešto neshvatljivo. Kao netko tko dolazi s područja bivše Jugoslavije, Vajgl ocjenjuje da je nepriznavanje zločina nešto što karakterizira i Srbiju i Hrvatsku, ali i samu BiH. „Nitko iz rata nije izišao čist."

Još jedno upozorenje došlo je od švedskog pisca i novinara Görana Rosenberga koji je ocijenio da je u današnjoj Europi moguće zamisliti formiranje genocidne većine i da je potencijal za tako nešto veći kroz suvremene sisteme propagande i lažne vijesti koje je, kaže, lako upotrijebiti protiv nekoga ili nečega.

„Važno je sjećati se Srebrenice. Ali to sjećanje mora biti sjećanje o sebi, s obzirom na to da se i Srebrenica dogodila u društvima ne mnogo različitim od ovih u kojima danas živimo. Izazovi današnjice su da se sjećamo tko smo, što možemo postati i što moramo učiniti da to ne postanemo. I europski projekt", zaključuje Rozenberg, „treba biti takva vrsta sjećanja."