Sreca - na njemacki nacin

Nekima je za srecu potrebno sasvim malo - neciji srdacan osmjeh, lijepa rijec, zalazak sunca na moru ili neki drugi lijepi dozivljaj prirode; druge pak ni sva bogatstva ovog svijeta ne mogu ni na casak uciniti sretnima. Znaci li to da je sreca u nama samima i u nasoj sposobnosti pozitivnog dozivljavanja svijeta u sebi i oko sebe? O tome postoje brojne teorije - to je uostalom tema kojom se od pamtivijeka bave filozofi, umjetnici, teolozi, a u novije vrijeme dakako i znanstvenici.

Dr. Rotraut Walden iz instituta za psihologiju sveucilista u Koblenzu objavila je o toj temi knjigu pod nazivom "Sreca i nesreca". Ona o temi srece vec godinama ispituje mnoge ljude - sto za njih znaci sreca i kako je oni dozivljavaju. Pri tome ona ispituje sto ljudi misle i o suprotnom pojmu - sto je to nesreca - jer se jedino u tom kontrastu moze nesto jasnije shvatiti sto se pod tim pojmovima podrazumijeva. Znanstvenim jezikom izrazeno , Dr. Walden ovako opisuje srecu: "Sreca je ucestalost pozitivnih dogadjaja, a ne intenzitet , moglo bi se reci. Tako se i podrucja srece u zivotu nekog covjeka mogu razlicito odrediti. Na primjer, netko ne moze biti bas jako sretan ako stanuje u nekon losem stanu i ima problema sa susjedima."

Dakako da na razlicite situacije ljudi razlicito reagirajau, a vrlo je relativno i to sto za nekoga znaci "los stan". No, znastvenici pokusavaju uvijek pronalaziti zakonitosti u svim pojavama, pa tako i Dr. Rotraut Walden smatra da i kad je rijec o dozivljaju srece, postoje neke konstante koje kod vecine ljudi dovode do osjecaja srece: "Postoji sest situacija koje su izravno povezane s dozivljajem srece - kada savladamo neki tezak zadatak, kada se osjecamo prihvaceni u svojoj sredini , kada upoznamo svog partnera ili partnericu, kada se osjecamo povezani s prirodom i kada provedemo godisnji odmor u nekoj stranoj zemlji, te kada dobijemo neki vrijedan poklon".

Jesu li ovo tipicno "njemacke" situacije koje cine ljude sretnima ? Postoje li razlike u dozivljaju srece kod razlicitih naroda ili mozda spolova? Antropolozi isticu kako je dozivljaj srece vrlo snazno kulturoloski uvjetovan.

30-godisnaj lijecnica iz Kölna potvrdjuje hipotezu Dr: Walden: "Kada sam posljednji puta bila sretna? Mislim da je to bilo za vrijeme mog godisnjeg odmora u Francuskoj- tamo sam se dobro osjecala, tamo sam bila sretna - odmor, opustanje, zajedno s mojim prijateljem. Sunce, more, toplina - to su bili trenutci srece."

Njena 31-godisnja prijeteljica dodaje kako se sreci posvecuje premalo pozornosti - odnosno - sretne trenutke se cesto uopce ne registrira svijesno kao takve : "Kada je netko stalno sretan , onda on toga nije niti svijestan. Jesam li sada sretna? Znam samo to da kad pocne biti ljepse vrijeme, kada mogu ponovno voziti bicikl, onda se sasvim fino osjecam. Tako je bilo za vikend- bilo je suncano i ja sam pomislila - sada ti se ne moze nista dogoditi.

Reakcija - "ne moze ti se nista dogoditi" je prilicno tipicna njemacka reakcija na dozivljaj srece, potvrdjuje Dr. Rotraut Walden.

Ljudima koji nisu odrasli u njemackoj kulturnoj sredini, takva reakcija se moze ciniti prilicno - blago receno -cudna. No u Njemackoj se zaista vrlo snazno osjeca kulturni obrazac prema kojem osjecaji kao sto su - zadovoljstvo , mir, opustenost nisu osjecaju koji mogu biti trajniji, a sama sreca je nesto sto se u najboljem slucaju javlja samo na trenutke. Takvo uvjerenje izrazavaju i brojne njemacke poslovice vezane uz srecu, koje govore o tome kako je to vrlo prolazno i neuhvatljivo stanje. Cuveni njemacki filozof Friedrich Nietsche je o sreci rekao. "U planu stvaranja svijeta nije predvidjeno da covjek bude sretan".

Za vecinu ispitanih Nijemaca sreca je prolazni trenutak, a to potvrdjue i jedna upitana 60-godisnjakinja: "Trajno stanje srece je nesto sto se uopce ne moze izdrzati ili cak ni pojmiti. Za mene su to trenutci - to moze biti pogled na vedro nebo, na neku lijepu zenu ili muskarca. Onda se osjecam sretna da tako nesto uopce mogu i smijem vidjeti. To mogu biti vrlo razlicite stvari."

Dr. Walden smatra, na osnovu vlastitog iskustva kao i na osnovu znanstvenog istrazivanja, da se u zivotu moze uciti kako biti sretan, a njen je recept prilicno jednostavan: "U sretnim vremenima misliti na nesretna vremena, tako da se covjek ne nauci na osjecaj srece i tako postane slab i razmazen. U teskim trenucima misliti na vrijeme kad smo bili sretni, tako da ne oslabi nada da ce ponvono doci bolja vremena, i zato da cojek nesto sam cini za svoju srecu i vjeruje kako on sam moze na to utjecati i imati kontrolu nad tim osjecajem. Radi se o tome da covjek treba teziti tome da svijesno pozitivno dozivljava svijet oko sebe. U mojoj se knjizi moze nauciti kako se u svakodnevnom zivotu moze dozivlöjavati sretne trenutke. To je osjecaj srece kad se ide na posao. Treba se truditi da se dozivljavaju situacije u kojima se mozemo smijati, plesati, a tko voli, moze teziti i tome da vodi lijepe razgovore, jer kao sto rekoh, za osjecaj srece odlucujuca je ucestalost lijepih dozivljaja, a ne njihov inzenzitet."

Tako razmislja doktorica psihologije sa sveucilista u Koblenzu - no pitanje je koliko je i za koje ljude taj njezin recept srece ucinkovit.

Kad pjesnici, teolozi ili filozofi razmislajju o sreci, onda to izgleda malo drugacije. Knjigo u tome sot je to sreca i sto znaci biti sretan napisao je i pjesnik iz Kölna Dieter Wellershof. In upozorava na to kako suz ljdui danasnice gotovo opsjenduti pojmom srece: "Ljudi pokusavaju tijekom svog ograncenog zivotnog vijeka od svog zivota izvuci maksimum i oni to cine u skladu sa svojom predodzbom o tome sto za njih znaci potpuno ispunjenje. To znaci da se oni stalno, u raznim zivotnim situacijama pitaju - da li je to sto cinim najbolje sto mogu uciniti od svog zivota? No tu ujedno vreba i opasnost da se zivot bas upravo zbog toga i promasi - To moze biti vrlo opasna situacija, prava klopka iluzija - taj ljudski lov na srecu"...

Taj intenzivni lov na srecu, naime, jos uvijek nije garancija da ce i ulovljeni plijen biti vrijedan tog truda.

Antropolozi, sociolozi i povjesnicari podjsecaju na to da je ljudsko poimanje srece uvjetovano kulturoloskim, povijesnim i ekonomskim okolnostima. Za ljude prvobitne zajednice, kao i za ljude u kasnijim fazama razvoja kulture i civilizacije, najveca je sreca bila samo prezivljavanje - kako prezivjeti hladnocu, glad, ratove. U drustvima izobilja, ljudima je za srecu ocito potrebno sve vise i vise - pogotovo materijalnih dobara. S razvojem civilizacije ljudi ne zele samo prezivljavati, vec zele zivjeti sve bolje, dulje i udobnije. Pokazatelj toga koliko su u tome uspjeli je njihov stupanj srece ili barem - zadovoljstva.

Sreca je pojam koji je ugradjen u same temelje americkog ustava - americke deklaracije nezavisnosti iz 1776. godine u kojoj se izrijekom navodi kako ustav svima jamci "zivot, slobodu i teznju za srecom."

Ta je recenica u to vrijeme predstavljala vrlo revolucionarnu misao. U istom tom povijesnom razdoblju u pruskoj Njemackoj, takva je recenica bila nezamisliva. Za Pruse se sreca nalazi u ispunjavanju duznosti. Americko ustavno jamstvo o teznji za srecom medjutim znaci i to da se od svakog pojedinca ocekuje da bude sam kovac svoje srece. 200 godina kasnije, u danasnjim neoliberalnim drustvima, ova se misao iz americke deklaracije svima cini samorazumljiva.

U americkom se ustavu medjutim ne navodi, kako to covjek sam moze kovati svoju srecu - to se ocito prepusta svakom pojedincu da odluci sam za sebe.

Na pitanje, sto treba uciniti, da bi covjek bio sretan u zivotu, pjesnik Wellershoff smatra da je bitno o sebi i svom zivotu razviti predodzbu koja je slobodna od iluzija - dakle teziti za istinom - i razviti jedan realan odnos prema vremenu i prostoru i kojem covjek zivi: "Ljudi koji stalno razmisljaju o buducnosti time zapravo impliciraju kako je sadasnjnost u kojoj zive manjkava, da im stalno nesto nedostaje. Ljudi koji zive pretezno u proslosti, tu proslost preuvelicavaju i uljepsavaju i misle kako je ranije sve bilo ljepse i bolje. No prava provjera naseg osjecaja srece je - sadasnjost."