Središnje banke u klopci inflacije

Tako nešto ekonomski stručnjaci ne pamte: diskontne stope u SAD-u i u Japanu se već godinama nalaze tek nešto iznad nule. Već mjesecima središnje banke ovih zemalja izdaju državne obveznice vrijedne milijarde. Europska središnja banka (ESB) je tu nešto suzdržanija. No i ona diskontnu stopu drži na povijesno niskoj razini od 0,5 posto. Ukupna bilanca središnjih banaka vodećih svjetskih industrijski sila se s oko 3 bilijuna dolara početkom 2007. u međuvremenu povećala na gotovo 10 bilijuna.

"Zapravo je cilj bio ponovno uspostavljanje povjerenja u sustav. I sprečavanje da se taj isti sustav uruši", kaže Martin Hüfner, glavni ekonomist tvrtke Assenagon Investments iz Münchena. Nakon propasti banke Lehman Brothers, protok novca među bankama je presušio jer bankari više nisu imali povjerenja jedni u druge. Tu su uskočile središnje banke kako bi se virus krize zadržao samo u financijskom sektoru. No da li je povjerenje u međuvremenu ponovno uspostavljeno?

Zombi-banke na zombi-tržištima

"Ne", kratko i jasno odgovora Hüfner na upit Deutsche Wellea. Pogotovo što se tiče Europe novac među bankama ne protječe kako bi trebao. Pogotovo su mnoge banke iz južne Europe još uvijek ovisne o pomoći ESB-a. Drugim riječima: jeftin novac ESB-a mnoge banke umjetno drži na životu. No ekonomisti Hüfneru ne zadaju samo ove "banke zombiji" glavobolje. "Mi više danas nemamo razumna i normalna financijska tržišta nego zombi-tržišta na kojima je novca u izobilju. A znamo da je manjak novca u stvari preduvjet za tržišno gospodarstvo. Ova dinamika kretanja cijena ne funkcionira jer su kamata ravne nuli", objašnjava Hüfner. Za noge štediše ovakva financijska politika znači doslovno i uništavanje kapitala jer su kamate na njihove pologe niže nego inflacija. Mnogi spas pronalaze u dionicama, što je već jednom prouzročilo nerealno napuhavanje tržišta dionicama. Drug pak ulažu u nekretnine. No ni to nije bez opasnosti. "Moglo bi doći do ponovnog napuhavanja tržišta nekretninama koje će se kad tad urušiti i tada smo opet pred ruševinama krize", upozorava Roland Vaubel, profesor za financijsku politiku na Sveučilištu u Mannheimu. U zoni eura je, osim toga, primjetan i rast količine novca na tržištu što je naznaka za nadolazeću inflaciju.

Opasnost od inflacije

"Pokazatelj M1 godišnje raste za 7,5 posto", kaže Vaubel. "M" naravno stoji za "money" a "M1" je oznaka za gotovinu i sve uloge štediša koja se trenutno mogu prebaciti u gotovinu. ESB najveću pozornost poklanja pokazatelju "M3" što je oznaka ne samo za kratkoročne nego i za dugoročne uloge. No upravo tu, kako smatra profesor iz Mannheima, vlada opasnost. "'M3' je čimbenik koji je jako trom i s velikim zakašnjenjem ukazuje na to da nešto nije u redu", kaže Vaubel. Da stopa inflacije na monetarnu politiku reagira tek sa zadrškom od tri godine, pokazuje i jedna studija same ESB. Vaubel smatra da bi središnje banke još u ovoj godini ali najkasnije početkom sljedeće, trebale promijeniti politiku. No istodobno strahuje da im to neće poći za rukom. Jer, previše igrača u ovoj igri je već razmaženo jeftinim novcem: banke, tržišta i prezadužene države. Predsjednik američke središnje banke FED-a Ben Bernanke je upravo htio započeti s procesom izlaska iz razdoblja jeftinog novca ali je u posljednji trenutak povukao svoju odluku iz straha od reakcija tržišta. I kad je ESB u pitanju Vaubel ne vidi pomaka. "Ovdje imamo jednu većinsku koaliciju zemalja južne Europe vođene Francuskom koji ne žele brze promjene. I malo inflacije nije na odmet, čak ni za Njemačku, jer se na taj način smanjuju državni dugovi". Problem je samo u tomu da se inflacija lako može oteti kontroli.