Sretan rođendan Oktoberfest - 200 godina pučkog veselja

Aristokratskoj svadbi organiziranoj u listopadu 1810. na takozvanoj "Terezijinoj livadi" prisustvovalo je preko 50.000 posjetitelja. Zbog velikog uspjeha zabave, vlasti su vrlo brzo donijele odluku kako će se nešto slično ponoviti i sljedeće godine.

U drugoj godini postojanja, bavarski poljoprivrednici otkrili su ovu listopadsku feštu za sebe i iskoristili je kao platformu za predstavljanje svojih proizvoda. Zatim su uslijedile i nagrade za najbolje uzgojenu stoku, a nekoliko godina kasnije organizirana su i natjecanja u pucanju. Već 1819. godine na Oktoberfestu su postavljeni prvi štandovi s pivima i vinima, a nešto kasnije i s raznim vrstama likera, pa i slastičarskim proizvodima. Sve to samo je doprinijelo jačanju Oktoberfesta kao neke vrste nacionalnog praznika. Vrlo brzo narod ga je od milja počeo zvati "Wiesn" (livada), što se i do danas zadržalo, a razdoblje u kojem se održavao "Wiesn" za mnoge je predstavljao najljepše doba godine.

Trn u oku Bartholdyja

Oktoberfest je poznat i po tome što je zbog njegovog održavanja morao čak biti pomaknut koncert već tada uglednog kompozitora Felixa Mendelssohna Bartholdyja, što je naravno izazvalo njegovo negodovanje. Prvobitni povod slavlja, vjenčanje prestolonasljednika Ludwiga i princeze Therese, sve više je počeo padati u zaborav.

Najreprezentativniji simbol Terezijine livade je skulptura Bavaria, visoka gotovo 20 metara. Ludwig, koji je u međuvremenu već bio postao kralj svečano ju je postavio 1850. godine. No čuvena Bavaria nije ostala jedino impozantno „biće“, koje je ušlo u povijest Oktoberfesta, s obzirom na to da je ova pučka fešta svake godine privlačila i još uvijek privlači razne poznate, ali i bizarne ličnosti. Jedna od njih bio je Steyrer Hans, poznat i pod nadimkom "bavarski Herkul". On se u narodu proslavio kada je uspio samo srednjim prstom podići kamen težak oko 50 kilograma. S obzirom na to da je imao svoj pivski štand na "Wiesn"-u, snaga mu je, prilikom nošenja krigli po raznim šatorima na fešti vjerojatno bila prijeko potrebna. Naročito imajući u vidu da je Oktoberfest vremenom sve više poprimao karakter pivskog festivala.

Od aristokratske svadbe do pivskog festivala

Krajem 19. stoljeća minhenske pivare otkrile su da je Oktoberfest odlična platforma za reklamiranje svojih proizvoda, a uz to i prilika da u kratkom vremenskom roku prodaju ogromne količine piva te time ostvare značajnu dodatnu zaradu. Tako su postavljeni novi i veći pivski šatori. A posjetitelji su na "Wiesn" dolazili u sve većem broju i uvijek vrlo dobrog raspoloženja, pa su očekivanja proizvođača po pitanju zarade gotovo uvijek ispunjena ili čak nadmašena.

Sve veći uspjeh Oktoberfesta, počeo je naravno privlačiti i mnogobrojne zabavljače raznih orijentacija, koji su sa svojim "vlakovima strave", ljuljačkama ili pak vrtuljcima svake godine uveseljavali kako djecu, tako i odrasle. Preduvjet za ostvarivanje profita spomenutih zabavljača i njihovih strojeva bilo je lijepo vrijeme. Iz tog razloga, razdoblje održavanja Oktoberfesta pomaknuto je na rujan. Ali "Wiesn" je i dalje zadržao svoj veseli i razdragani karakter.

Najljepše doba godine

Tek Prvi svjetski rat uspio je prekinuti ovu dugogodišnju tradiciju. Po završetku rata "Wiesn" je proživljavala teška vremena, prvo zbog inflacije, a potom zbog nacionalsocijalizma. No usprkos tome, slavilo se - ne jednako razdragano i bezbrižno kao prethodnih godina, ali se u svakom slučaju Oktoberfest održavao. Sve do izbijanja Drugog svjetskog rata. U poslijeratnom razdoblju održale su se najprije dvije manje jesenske proslave, prije nego što je 1949. svečano, uz paradu u narodnim nošnjama i prisutnost strijelaca, ponovo organiziran čuveni Oktoberfest.

Tradicija da minhenski gradonačelnik svake godine riječima "O'zapft is" otvara spektakl, započeta je 1950. godine i također se zadržala sve do danas.

"Više, brže, dalje" - moto je, koji se može primijeniti i za "Wiesn" posljednjih godina. Vrtuljci postaju sve uzbudljiviji, a pivski šatori sve puniji. Težak udarac za Oktoberfest bio je atentat, koji je 1980. godine izvršio čovjek iz desničarsko – radikalnog okružja. Detonirao je bombu, koja je ubila 13 osoba, a ranila čak 200 posjetitelja. Tuga je bila ogromna, ali i strah da bi se nešto slično moglo ponoviti. No na svu sreću mreže osiguranja pokazale su se efikasnim, pa već preko 30 godina na Oktoberfestu nije bilo većih tragedija. Tako je "Wiesn" konačno ponovo postala ono što je oduvijek i bila - najljepše doba godine. I u tom smislu: "Jedan, dva, tri, živjeli!"

Autor: Conny Paul / Azra Avdagić

Odg. ur.: N.Kreizer