Stasi: Izložba o državnoj sigurnosti DDR-a

Zanimanje za djelatnost takozvanog Ministarstva za državnu sigurnost, Ministerium für Staatssicherheit odakle i kratica Stasi, ne prestaje niti dva desetljeća nakon sloma Njemačke Demokratske Republike. Milijuni ljudi su vidjeli film "Život drugih" o djelatnosti komunističke tajne službe, a oko dva milijuna i 800 tisuća građana Njemačke je zatražilo uvid u spise koje je o njima vodila državna policija.

Utoliko se i na otvorenju muzeja koji je u Berlinu smješten nedaleko od bivše nadzorne postaje između Zapadnog i Istočnog Berlina "Checkpoint Charlie", očekuju brojni uzvanici među kojima je i predsjednik Njemačke, Christian Wulff.

Slučaj 'Rolling Stones'

Koncept muzeja je bio predočiti djelatnost tajne službe kroz sudbinu nekolicine građana. Jedan od njih je Burkhart Herzel koji je pobudio pozornost nadzornika socijalističkog režima zato - jer je htio slušati koncert sastava 'Rolling Stones'. Naime, 1969. se u Istočnoj Njemačkoj proširila glasina kako će poznati rockeri održati koncert u Zapadnom Berlinu i to odmah uza zid koji je dijelio dvije zemlje i dva politička sustava.

Stotine mladića iz DDR-a se nadalo kako će besplatno moći uživati u muzici i među njima je bio i osamnaestogodišnji Herzel iz jednog sela u pokrajini Brandenburgu. Ali u planove se umiješao Stasi i mladi Burkhart je optužen za "uznemiravanje javnosti" završio u zatvoru na šest tjedana. Stasi se i nakon toga uporno bavio Herzelom, tako da je proveo ukupno četiri godine u zatvoru zbog navodnih planova bijega na Zapad i kršenja radne discipline. Tek sredinom sedamdesetih je smio otići na Zapad. Uzgred - koncert 'Rolling Stonesa' u Berlinu je doista bila samo glasina.

"Stasi je bio svugdje"

Marianne Birthler, voditeljica ureda koji je obrađivao spašene materijale istočnonjemačke tajne službe, smatra da su te osobne sudbine najbolji način da se upozna svu strahovladu istočnonjemačke tajne policije: "Meni su oni osobito dragi jer, makar to nisu nikakvi spomenici, podsjećaju na ljude koji su platili visoku cijenu zato jer su težili slobodi. Oni su aktivno težili tom cilju ili su jednostavno zahtijevali prava koja su im pripadala."

Uvjerena je kako će ova izložba pobuditi veliko zanimanje, pa i među onima koji misle kako njihov život u DDR-u nije imao ništa sa Stasijem: "Tu se može vidjeti kako je svakodnevica, sport, kultura, narodna vojska, život u tvornicama, sve je bilo pod utjecajem službenika Ministarstva za državnu sigurnost i kad to ljudi nisu osjećali. To je nešto što svakoga može zanimati, ne samo one koji se zanimaju za progone u Istočnoj Njemačkoj."

24.000 posjetitelja : 2.000 špijuna

Osim tih privatnih sudbina u muzeju je prikazana i struktura, povijest i metode istočnonjemačke tajne službe. Tu dolaze i životopisi brojnih "glavešina" Stasija među kojima je i Erich Mielke koji je na čelu ministarstva bio pune 32 godine. Mogu se vidjeti i neki filmovi nadzora, a gotovo groteskni su planovi nadzora nogometnog stadiona u Dresdenu. Tamo su u prosincu 1974. igrali tamošnji "Dynamo" protiv zapadnonjemačkog "Hamburger SV-a" za Europski kup. Zadatak je bio nadzirati gotovo 28 tisuća posjetitelja stadiona koji bi možda mogli poticati klasnog neprijatelja. U muzeju je tako izložen plan, gdje će stajati svatko od ravno 1.986 službenika Stasija kako bi mogao pratiti ponašanje navijača. Inače, ta utakmica je završena neriješeno, 2:2 ali je u natjecanju ipak prošao kapitalistički suparnik, obzirom da je Dynamo u Hamburgu izgubio s 1:4.

Kustosi stalne izložbe o Stasiju su na samo 260 četvornih metara pokušali pokazati koliko je duboko nepovjerenje bilo pripadnika tajne službe prema "normalnim" građanima. Utoliko je najveći izazov za Gabriele Camphausen i njezin tim koji je koncipirao izložbu bio, kako to nepovjerenje predočiti slikama i predmetima: "Potrudili smo se toliko reducirati mnoštvo informacija da zadrži smisao i za ljude koji uopće ne poznaju ovu temu. Potrudili smo se i sve to objasniti lijepim riječima - što nipošto nije bilo jednostavno kod tako ružne teme i kod tako ružnog jezika kakvim su pisana izvješća Stasija.

I naziv izložbe je jednostavan - Stasi: izložba o državnoj sigurnosti DDR-a. Marianne Birthler je uvjerena kako nije problem njemačka kratica državne sigurnosti: "Stasi je u međuvremenu postao sinonim za tajnu policiju. Već se govori o Stasiju u Bugarskoj i o Stasiju u drugim diktaturama. Ova je izložba i na mjestu gdje nisu samo Berlinčanke i Berlinčani, nego dolazi i mnoštvo turista iz čitavog svijeta. Utoliko mislim da će Stasi stvoriti asocijacije kod svakog i privući ih da posjete ovu stalnu izložbu."

Autor: M. Fürstenau /aš

Odg. urednik: Anto Janković