Kina je za Srbiju „foto-robot savršenog prijatelja“

Charles Parton, britanski analitičar i bivši diplomat u Kini, smatra da je posjet Xija Jinpinga Srbiji manje strateški bitan od posjeta Budimpešti i Parizu, ali da se, eto, uklopio u kalendar.

Kako je Parton rekao za Guardian, kad se već uklopio, onda će Xi iskoristiti priliku ukazati na sve ono što rade Amerikanci.

Jer, slučajno ili ne, kad u utorak (7. svibnja) jedan od najmoćnijih ljudi na svijetu sleti u Beograd, bit će to točno četvrt stoljeća nakon što je NATO pogodio tamošnju kinesku ambasadu. Poginulo je tada troje kineskih novinara.

Taj pogodak tijekom intervencije protiv SR Jugoslavije u jeku rata na Kosovu je NATO proglasio nenamjernom greškom. U Pekingu u to nikad nisu vjerovali.

„Za Kinu, to igra ulogu historijskog trenutka u kojem je 'veliki zli Zapad' direktno naškodio Kini. To je pojačalo narativ da postoji potreba da se preuredi svjetski poredak“, kaže za DW Stefan Vladisavljev, stručnjak za Kinu iz Beogradskog fonda za političku izuzetnost.

Na „sramotno“ bombardiranje podsjećaju i mnogi kineski korisnici društvenih mreža. Za mnoge je Srbija time postala ideološki saveznik u epskoj borbi protiv „Zapada predvođenog SAD-om".

Mnogi na tom Zapadu zato s podozrenjem gledaju na odnose Srbije i Kine. Postoji bojazan da bi eventualni ulazak Srbije u Europsku uniju bio prijem „trojanskog konja". Kineskog ili ruskog - ili oba.

U Srbiji će Xi biti dočekan raširenih ruku. Beogradski tabloidi kao i govori predsjednika Aleksandra Vučića i premijera Miloša Vučevića ovih su dana puni hvalospjeva „čeličnom prijateljstvu“.

Taj termin preuzet je i u Kini. Koristio ga je i sam Xi kad je prošlog listopada primio Vučića u Pekingu.

Kinesko prisustvo u Srbiji postoji i daleko od krupnih političkih tema. Recimo, kod kanalizacije. S 3,2 milijardi eura delom kineskih kredita financira se izgradnja 5.000 kilometara kanalizacijske mreže i 159 postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda.

Željezara, rudnici, topionica, tvornice guma, dijelovi autoputova i brze željeznice, pa sve do gradnje projekata oko Nacionalnog stadiona i EXPO-a 2027, koji je Vučićeva vlast proglasila prvoklasnim nacionalnim projektom. Kinezi su svuda.

Neki bi rekli i doslovno svuda – Beograd je prvi europski grad sasvim premrežen Huaweijevim kamerama koje mogu prepoznavati lica. Odnedavno Srbija od Kine nabavlja i dronove i protuzračnu obranu.

Ali, i dalje se mahom radi o infrastrukturi. „Tijekom prethodnih 15 godina, Kina je postala jedan od temelja infrastrukturnog i ekonomskog razvoja Srbije", kaže Vladisavljev.

„Suradnja s Kinom se odlično uklapa u dominantan narativ na domaćoj političkoj sceni gdje se ekonomski razvoj predstavlja kao vrhovna vrijednost, dok su elementi demokratskog društva iza ili ispod toga“, dodaje naš sugovornik.

U Srbiji, gdje više od pola radnika zarađuje manje od 500 eura, radna mjesta imaju primat nad recimo zaštitom okoliša. Ne jednom je predsjednik Vučić na primjedbe o uništavanju prirode u Boru ili Smederevu odgovarao argumentom radnih mjesta.

Vrata u Europu

U Kini se mala balkanska zemlja vidi kao zgodna vrata ka Europi. Srbija je tijesno povezana s tržištem EU-a, ali ne podliježe strogim propisima. Ni kad je u pitanju financiranje projekata ni kad je u pitanju okoliš.

Još 2013. godine, kad je Xi bio novopečeni vlastodržac u Pekingu, Srbija se među prvima na svijetu oglasila spremnom da bude dio Novog puta svile.

Kao paradni projekt ovdje se nametnula brza pruga između Beograda i Budimpešte – koja debelo kasni, uglavnom zbog problema u Mađarskoj. Peking u njoj vidi žilu kucavicu europskog kraka Puta svile i mogućnost da poveže luku u Pireju sa središnjom Europom.

Kako je ranije za DW rekla Samina Sultan, stručnjakinja za kinesku ekonomiju u Institutu njemačke privrede u Kölnu, ta pruga djeluje kao geopolitičko sredstvo koje će Kini podariti veći geostrateški utjecaj.

Kritičari u Srbiji pak upozoravaju da Kina ne investira već posuđuje novac, a onda ga same kineske firme zarađuju tako što grade.

Još 2013. godine, kada je u pitanju bio most Zemun-Borča, u narodu poznat kao „Kineski most“, stručnjak za strana ulaganja Milan Kovačević rekao je za DW:

„Imamo obvezu da vratimo kamatu za koju nas nadležni uvjeravaju da nije velika, ali što smo mi u stvari uradili kada Kinezi sami grade most? Mi smo praktički uvezli most iz Kine!"

Sumnjičavost Bruxellesa

Po volumenu robne razmjene, Kina je i dalje na visokom drugom mjestu po značaju za Srbiju – iza Njemačke. Ali, dok je srpski deficit u trgovini s Njemačkom oko pola milijarde eura godišnje, onaj s Kinom iznosi čak 3,4 milijardi eura.

To bi se trebalo ublažiti sporazumom o slobodnoj trgovini koji stupa na snagu od srpnja. Po Vučićevim riječima, Srbija će velikoj Kini prodavati više voća, povrća, rakije i vina.

Vladisavljev ukazuje da je Kinu u „panteonu vanjskopolitičkih partnera Srbije“ učvrstila pomoć na početku pandemije kada je Kina slala cjepivo i medicinsku opremu.

Tada su po Beogradu istaknuti plakati s natpisom „Hvala, brate Xi“. Pomoć Europske unije od preko 100 milijuna eura uglavnom je prešućena.

Jer, radi se i o velikoj politici. Kina je, s Rusijom, sila koja ima moć veta u Vijeću sigurnosti gdje podržava srpska stanovišta o Kosovu i drugim temama.

Za Srbiju je, kaže Vladisavljev, Kina „foto-robot savršenog prijatelja“ i dobrodošla za pokušaj balansiranja između Zapada i Istoka. „Kina preuzima ulogu dominantnog igrača koji se stavlja u kontekst takmaca Zapadu. U Srbiji, gdje je antizapadni narativ izuzetno razvijen, javno mnijenje traži da postoji takav akter.“

To je, dodaje on, trn u oku EU-u i SAD-u koje Balkan tradicionalno gledaju kao svoju sferu utjecaja. „Iz toga proizlazi zabrinutost da bi Srbija mogla, ako ikada uđe u EU, da bude čvorište kineskog interesa koji bi se tako integrirao u sustave EU-a."

Ali, i neki stručnjaci u Kini imaju slične bojazni, samo u obrnutom smjeru.

U svjetlu sve jačeg rivaliteta SAD-a i Kine, i Europska unija polaže na taktiku smanjivanja ovisnosti o Kini, a Srbija je pak upućena na EU, pišu politolozi Fang Jiansheng i Jian Junbo sa Sveučilišta Fudan u Šangaju.

„Poslovi kineskih kompanija u Srbiji mogli bi tako nazadovati, što bi se na kraju negativno odrazilo na prijateljstvo dvije zemlje“, napisali su oni u gostujućem članku za kineski „The Paper“ krajem prošle godine.