Stolni tenis bez ruku
5. rujna 2008Od ljetne Olimpijade u Seoulu 1988 postoje Paralympics, natjecanja sportaša sa invaliditetom, a Rainer Schmidt je sudionik od samog početka. Dosada je u svojoj sportskoj karijeri osvojio četiri zlatne i tri srebrne medalje, a nastupom u Pekingu će već šesti put sudjelovati na olimpijskim igrama. Ali to će ujedno biti i posljednji put: „Dovoljno sam igrao stolni tenis. Želim se okrenuti novim životnim zadaćama“ kaže Schmidt te dodaje kako je na posljetku, za razliku od drugih olimpijskih sportaša – amater. Svoj novac zarađuje kao referent jednog instituta evangelističke crkve u Rheinlandu, južnom dijelu njemačke pokrajine Sjeverna Rajna i Vestfalija. Nije lako, kako kaže, pronaći vrijeme za treninge: „Ne mogu sebe usporediti sa Timom Bollom, profesionalcem stolnog tenisa koji trenira najmanje dva puta dnevno. Ja se pokušavam i pored svojih poslovnih obveza ozbiljno pripremati za paralimpijske igre, ali u vremenu između igara zapustim trening, jer naravno imam i drugih obveza“
Ruka od Karbona
Rainer Schmidt se rodio bez podlaktica i skraćenom kosti desne prepone. Reket za stolni tenis drži pomoću karbonske šipke koja je pričvršćena na njegovu lijevu nadlakticu, a na desnoj nozi nosi protezu. Schmidt se trenutačno vodi pod brojem pet svjetske rang liste u svojoj disciplini i postavio si je cilj dospjeti barem do polufinala.
To je trebao biti vrhunac njegove karijere, jer što ima ljepšeg no okončati aktivni igranje nastupom u zemlji najboljih stolnotenisača, mislio je Schmidt. U posljednje vrijeme su se, međutim, javile i neke sumnje: „Više nisam sasvim siguran. Čuo sam od drugih olimpijaca kako ne se može doći do određenih internet stranica, a i pitam se koliko je stvarno prisutna državna kontrola u Kini? Što će od ovog, što ovdje u Njemačkoj kažem biti poznato i u Kini? To je čudan osjećaj“
Za paralimpijske sportaše vrijedi isto pravilo kao i za njihove kolege bez tjelesnih ograničenja: za vrijeme Olimpijade nikakvih političkih komentara. Kao atleta, Rainer Schmidt zna da se mora pridržati tog pravila, ali nakon što prođu sportska natjecanja pokušati će razgovarati s kineskim volonterima i saznati kakav je život u Kini i da li do njih dopiru neke političke rasprave. Jednostavno želi ostvariti kontakt s njima.
Sportom suzbiti predrasude
Odnos Kineza prema invalidima se u mnogočemu razlikuje od odnosa prema invalidima u Njemačkoj, a Rainer Schmidt je to već osjetio i na svojoj koži: „Protekle sam godine bio u Šangaju i Hongkonku. Još nikad nisam doživio da je toliko očiju bilo upereno u mene. Čak su mi prilazili i dirali me rukama kao da sam vanzemaljac, sa neke druge planete. Mislim da se ljudi sa invaliditetom u kineskom javnom životu ne pojavljuju, a ako da, onda u jednom sasvim drugom kontekstu.“
Rainer Schmidt ipak vjeruje kako će uspjesi paralimpijskih sportaša bitno promijeniti stavove Kineza prema ljudima sa invaliditetom: „Nastupati će u javnosti, mediji će izvještavati o njima. Neće sa na njih gledati samo kao na invalide već kao na atlete. Nadam se da ćemo svojim nastupima na natjecanju promijeniti način razmišljanja.“