Strah Assadovih od - Sirijaca
14. lipnja 2011
Oglas
Trenutna zbivanja u Siriji podsjećaju na događaje u mjestu Hama u veljači 1982. godine kada je navodno došlo do sukoba između pripadnika Muslimanskog bratstva, civila i vojnika. Osveta režima je bila strahovita: u napadu u Hamai je ubijeno između 10.000 i 40.000 ljudi. Različite brojke poginulih svjedoče kako nikada nije provedena neovisna istraga i da se tadašnji masakr pokušalo sakriti od javnosti. Novinarima nije dozvoljen ulazak u grad, stranih novinara niti onda nije bilo u Siriji, a nije postojalo niti suvremenih sredstava komunikacije poput telefona i interneta.
Još jedna sličnost. Masakr u Hamai se desio za vrijeme vladavine Hafeza el Assada, oca aktualnog predsjednika Bašara el Assada. Zapovjednik snaga sigurnosti je tada bio Hafezov brat Rifaat. Danas je na tom mjestu Basharov brat Maher. Kao i Rifaat, Maher je na zlu glasu po svojoj okrutnosti i nemilosrdnosti.
Raspršile su se i posljednje nade
Jedan od najvažnijih razloga je potreba za političkim preživljavanjem: dolaskom na vlast Hafeza el Assada 1971. godine, počela je vladavina alavitske manjine u zemlji. Alaviti, vjerska skupina šitskog usmjerenja, ne čine niti 10 posto od ukupnog broja stanovništva među kojima su 75% sunitski muslimani. Alaviti su u dvadesetim godinama prošlog stoljeća kratko imali i svoje autonomno područje, ali je to razdoblje bilo i u znaku stalnih sukoba s konzervativnim sunitskim skupinama kojih je najviše u gradovima Džisr al Suguru i Hamai. Ako bi ikada došlo do svrgavanje dinastije Assadovih s vlasti, gotovo je izvjesno da bi došlo do krvavih obračuna s tom manjinom i "naplata starih računa".
"Strana zavjera"
Ali realno uzevši i obzirom da režim Bašara el Assada raspolaže sa oko pola milijuna vojnika i drugih snaga sigurnosti, takva pomoć im je jedva potrebna. A koliko god da je nejasna uloga inozemstva na događaje u Siriji, tako je očit utjecaj tamošnjih događanja na druge zemlje. Europljani i Amerikanci oklijevaju prema Siriji postupati isto kao i prema Libiji - makar je i tamo režim očito svom oružanom silom krenuo protiv vlastitog stanovništva pri čemu je već više od tisuću žrtava. Umjesto toga, govori se o sankcijama, makar se pokazalo da takve mjere baš nigdje nisu dovele do promjene ponašanja nekog režima.
Zabrinutost susjeda Sirije
Ne osjećaju se ugodno niti u Turskoj koja sa Sirijom dijeli granicu dugom 870 kilometara. Ankara je iz gospodarskih razloga još u listopadu 2009. ukinula vize za građane Sirije koje dolaze u tu zemlju. Sada tu pogodnost koristi rijeka izbjeglica koja iz Sirije traži utočište u Turskoj. Za sada - i za razliku od Europe koja želi zaustaviti izbjeglice sa sjevera Afrike, turski premijer Erdogan je objavio kako su sirijskim bjeguncima vrata Turske - otvorena.
Autor: P. Phillip (ms)
Odg. ur.: A. Šubić
Oglas