Strah i šok na krovu svijeta

U subotu 25. travnja Nepal je pogodio potres jačine 7,8 stupnjeva po Richteru. Pogođeno je područje između glavnog grada Nepala Katmandua i grada Pokhare. Potres se osjetio u susjednim zemljama, posebno u Indiji. Više od 2.000 osoba je poginulo. Sat vremena nakon prvog, Nepal je pogodio i naknadni jačine 6.6 stupnjeva a potom je uslijedilo niz potresa manjeg intenziteta. Stanovnik Katmandua i suradnik zaklade "Asia Foundation" George Varughese za Deutsche Welle govori o mjerama koje poduzima vlada, stupnju razorenosti Katmandua ali i o tome kako je sam doživio katastrofu.

DW: Gospodine Varughese, zemljotres je izazvao ogromne ljudske i materijalne gubitke. Što nam možete reći o obimu štete?

George Varughese: To je pitanje na koje trenutno nitko ne može službeno i precizno odgovoriti. Komunikacije i veze su prekinute a ceste su neprohodne. Ruševine kuća i zgrada, srušenih u potresu u Katmanduu, blokirale su ceste, čime se sprječava da se vatrogasna i ambulantna i kola hitne pomoći probiju i stignu do unesrećenih. Načelno, najveća šteta pričinjena je starom gradu Katmandua, uključujući zonu oko Sundhara, gdje se nalazio povijesni toranj Dharahara, koji je sada srušen. Od tornja nije ostalo ništa, osim temelja. Slično je i s povijesnom četvrti Bhaktapur i kulturnim jezgrom Patan, koji su također teško pogođeni potresom.

Imate li informacija o broju poginulih?

Broj mrtvih se stalno korigira na gore. Bolnice su prepune povrijeđenih, tako da za mnoge nema mjesta nego se moraju zbrinjavati pod vedrim nebom. Bolnice jednostavno nemaju momentalno dovoljno kreveta.

Kako ste Vi doživjeli potres?

U subotu nije bio radni dan u Nepalu, tako da ljudi nisu bili u svojim uredima u gradu, nego u svojim kućama ili na ulicama. Potres se desio kratko prije podneva, tako da su svi bili budni. Ja sam sam se sa svojom obitelji nalazio u kući oko 11:30 kada se sve počelo tresti. Nekako smo uspjeli izići ali silina potresa je bila tako ekstremna i stalno nas je bacala na zemlju, tako da smo padali više puta. Satima nakon toga smo samo sjedili ispred kuće.

Kako su stanovnici Katmandua reagirali na ovu katastrofu?

Na otvorenim trgovima u gradu ljudi sjede skupa i čekaju što će se dogoditi. Još su u stanju šoka. Nitko nije u kući, svi su vani. Prva reakcija je bila strah. Potres je bio tako snažan da se najmanje dva do tri dana nakon njega mogu očekivati naknadna podrhtavanja tla.

Što poduzimaju nepalske vlasti?

Vlasti se na žalost bore s tim kako izići na kraj sa situacijom. Policija pokušava zadržati dio cesta otvorene za promet i da kontrolira gužve, ali za sada nema opipljivog osjećaja za orijentaciju. Na žalost država Nepal je posljednjih godina pokazala nesposobnost u odnosu prema ovakvim katastrofama. Aerodrom je nakon potresa zatvoren za komercijalne letove, pista je, kako se čini je manje više netaknuta, ali samo helikopteri hitne pomoći slijeću i uzlijeću.

Što je pogođenom stanovništvu najviše potrebno?

Potrebno je da vlasti počnu s davanjem informacija stanovništvu o obimu štete. Jednostavno nema dovoljno informacija o tome kako dalje, što će biti sutra, što prekosutra. Na terenu bi trebalo biti više humanitaraca i osoba koja ukopavaju poginule. Gledam ljude kako pokušavaju odnijeti svoje najmilije do bolnice, gledam ljude koji se tresu, paralizirani strahom. Pitka voda i sanitarni čvor bit će najpotrebniji sljedećih dana. Potresom su pogođene ruralne oblasti i sela u blizini epicentra, otprilike 30 oblasti s velikim brojem mrtvih.

Kako da međunarodna zajednica najbolje pomogne?

Hitno nam je potrebna oprema i spasilačke službe i timovi. Jučer je stigao samo jedan avion s pomoći iz Indije. Aerodrom nije kompletno otvoren i nije opremljen za rad u uvjetima katastrofe. Za vrijeme potresa u kontrolnom tornju je radio samo jedan čovjek i izjurio je van. Tri zrakoplova, koja su u tom trenutku bila na nebu, su imala velike probleme sa slijetanjem jer nije bilo kontrolora leta da im pomogne. Pitam se da li toranj uopće ima posebne uređaje visoke frekvencije, koje kontrolor može ponijeti sa sobom i pomoći posadi aviona da sleti u uslovima katastrofe. Iako je Nepal u posljednjih nekoliko godina dobio pomoć u oblasti kriznog menadžmenta za borbu protiv katastrofa, elementarni instrumenti za djelovanje još nisu utemeljeni niti su podijeljene odgovornosti. Ništa od toga nije uvježbano za slučaj katastrofe. Možemo se samo nadati da da će to biti okidač za ozbiljnu refleksiju i utvrđivanje odgovornosti i neophodnih mehanizama za djelovanje u slučaju katastrofe.

George Varughese je predstavnik Asien Foundation u Katmanduu. On je ekspert za pitanja Nepala i Afganistana.