"Stranci nepoželjni" - kako unajmiti stan u Njemačkoj

"Strancima ne iznajmljujemo". Tako otvoreno je jedan stanodavac Aysegül Acar (ime promijenjeno) dao do znanja da nema ni najmanje šanse da bi mogla potpisati ugovor o najmu za željeni stan. Aysegül je prije 30 godine došla iz Turske, u međuvremenu voli Njemačku i u Bonnu se osjeća kao kod kuće. No toliko dugo dok ne pomisli na to da treba tražiti stan.

Teško do stana

"Dosad sam se tri puta selila unutar Njemačke. I kod svake selidbe, tj. traženja novog stana sam stekla loša iskustva. Ja sam za njemačke stanodavce zbog svog prezimena, naglaska i izgleda jednostavno nepoželjna podstanarka", kaže Aysegül. Tako direktno kako to kaže ova Turkinja se to rijetko može čuti od stranaca u Njemačkoj. Pa ipak se većina useljenika u Njemačkoj, kako je to pokazalo jedno ispitivanje javnog mnijenja provedeno 2011., osjeća diskriminiranim kad je u pitanju potraga za stanom.

Njemačka je zemlja podstanara. Više od 50 posto građana ne živi unutar vlastita četiri zida. U većim gradovima je taj omjer još očitiji: ovdje osam od deset građana žive kao podstanari. To je u Njemačkoj tradicija i zbog pravno sređenog tržišta nekretnina, ovakav sustav funkcionira već desetljećima. Prava stanara i stanodavca su jasno definirana. No prvo do stana i potpisivanja ugovora treba doći. Put do toga je, pogotovo u većim i atraktivnim gradovima poput Berlina, Hamburga, Münchena ili Kölna, najčešće vrlo trnovit. Stanodavci ovdje mogu birati u pravilu između nekoliko desetaka potencijalnih kandidata. Pri selekciji naravno otpadaju oni "manje atraktivni" a u tu kategoriju spadaju: samohrani roditelji, nezaposleni, studenti i - stranci. Često je međutim porijeklo jedini kriterij.

Muslimani i Afrikanci najčešće diskriminirani

"Muslimani, pogotovo žene s vidljivim obilježjima poput marame, ili Afrikanci su najčešće žrtve diskriminacijske selekcije", kaže Birte Weiß iz savjetodavnog ureda Basis&Woge. "Kada osobe koje pripadaju tom krugu dođu na vrata stanodavcu često čuju: 'Žao nam je, stan je već zauzet'", kaže Weiß koja se u svom svakodnevnom radu često susreće sa žrtvama rasizma. U ovom savjetovalištu pogođeni mogu potražiti i pravnu zaštitu. Zakon je u Njemačkoj eksplicitno na strani pogođenih. "U Njemačkoj nitko ne smije biti diskriminiran zbog svoje boje kože, porijekla ili spola. Tako to stoji u tzv. zakonu o jednakosti i to vrijedi i pri potrazi za stanom", kaže Christine Lüders, voditeljica Saveznog ureda za borbu protiv diskriminacije. No i ona sam priznaje da je zakon jedno a svakodnevica nešto drugo. Stanodavci rijetko kad otvoreno nekom strancu kažu zašto mu radije ne bi izdali stan nego ističu neke druge razloge.

Za "gospodina Schultza" je stan slobodan

I Aysegül Acar dugo vremena vjerovala da nije njezino porijeklo problematično nego da jednostavno ima peh. No pravi razlozi su izišli na vidjelo tek kada je njezin sin došao na jednu ideju. "Nakon što me je iznova jedan stanodavac telefonski odbio, sklopila sam jednu okladu sa sinom. Njegov njemački je čist i bez naglaska i nagovorila sam ga da nazove istog stanodavca nekoliko minuta kasnije. I da se predstavi kao 'gospodin Schulz'. I kad tamo: stan je odjednom postao slobodan a 'gospodin Schulz' je čak dobio i termin", priča Aysegül. Ovaj postupak je poznat i uredu Basis&Woge i to kada se želi dokazati da neki klijent nije dobo stan samo zbog svog porijekla ili boje kože. U tom slučaju se mogu poduzeti i pravni koraci. No nažalost i u tada tužba ostaje na vrlo klimavim nogama. I to unatoč vrlo jasnoj zakonskoj osnovi i podršci ureda protiv diskriminacije.

Izgledi pred sudom ravni nuli

"Osnovni problem je taj da se ovakvi procesi vuku mjesecima. Tako da je, čak i ako sud dodijeli stan tužitelju, prekasno jer je stan izdat već nekom drugom", kaže odvjetnik Sebastian Busch koji se specijalizirao za tržište nekretninama. Iz tog razloga je Aysegül Acar odustala od tužbe. Brzo naći krov nad glavom joj je bilo važnije nego dugotrajni sudski postupci. Njezina potraga je ipak bila uspješna. No gorak okus u ustima ipak ostaje: na kraju joj ni jedan njemački stanodavac nije htio izdati stan. Naime, vlasnik kuće u kojoj sada živi je i sam stranac. Iz Španjolske.