Surova borba za sirovu naftu
1. srpnja 2012Dva muškarca sjede za stolom i pokušavaju jedan drugome oboriti ruku. U mnogim gostionicama je to način da se pokaže tko je jači - bez da se sjekirama razbijaju glave. I ono što se trenutno zbiva između Europske unije (EU) i Irana nekako sliči tom pradavnom sportu obaranja ruke: od 1. srpnja EU je uveo embargo na uvoz sirove nafte iz Irana, s nadom da će na taj način vlasti u Teheranu motivirati na obustavu nacionalnog atomskog programa. EU i Sjedinjene Države predbacuju Iranu da pod izlikom razvoja atomske energije u miroljubive svrhe, ustvari teži izradi atomske bombe.
Kao i u birtijskom obaranju ruke, i u ovom slučaju i jedna i druga strana trpi određenu bol. EU mora svoje potrebe za naftom pokriti bez uvoza iz Irana, a Iran svoje potrebe za prihodima od proddaje nafte mora pokrivati prodajom na drugim tržištima. A pritom su i jedna i druga strana dugoročno upućena jedna na drugu: Iran je četvrti po veličini proizvođač sirove nafte u svijetu, a EU je drugi po veličini potrošač iste.
Grčka ima najveće probleme
Pa ipak koga ovaj embargo trenutno više boli, pokazuju već i "gole" brojke. Dok je do sada oko petine iranske nafte izvoženo u zemlje EU-a, Unija je iz Irana pokrivala samo oko šest posto svojih potreba. A primjerice Njemačka, kao najjača industrijska zemlja u Europi, je iz Irana uvozila samo jedan posto nafte koja joj treba.
"Trenutno u Europi najveći problem ima Grčka", objašnjava minhenski stručnjak za trgovinu naftom, Volker Blandow iz "Association for the study of peak oil and gas" (ASPO), jedne udruge stručnjaka za naftu. "Grčka je s Iranom imala ugovore u kojima je isporuka bila odvojena od plaćanja", objašnjava Blandow. To znači da je dobijala naftu koju je morala tek kasnije platiti. Sada zemlja naftu mora nabavljati na svjetskom tržištu, a tu se nafta u pravilu plaća unaprijed. A za to Grčka nema dovoljno gotovine", kaže ovaj naftni stručnjak. Drugačija je situacija s Italijom ili Španjolskom. One su se na vrijeme preorijentirale " i nabavljaju sada naftu iz Saudijske Arabije." U Europi, naglašava Blandow, "može se računati s time da će se embargo poštovati."
Nema novca za Ramazan
S druge strane Irana ovaj embargo itekako boli. "Iranska privreda ovisi u velikoj mjeri o prihodima od prodaje nafte. Riječ je o 30 do 40 posto ukupnog društvenog proizvoda. A kada od te sume 20 do 30 posto nedostaje, to je puno", smatra analitičar Blandow.
Embargo na uvoz nafte je pritom samo jedna od mjera pritiska Zapada na Iran. Već ranije je znatno ograničen promet novca i roba, što je dovelo do pada vrijednosti iranske valute. "Iranska vlada se nalazi pod dvostrukim pritiskom. S jedne strane zemlja treba prihode od prodaje nafte. S druge strane je padom vrijednosti domaće valute roba iz inozemstva postala skuplja", objašnjava njemački stručnjak. To dovodi do povećanja nervoze u zemlji.
Sredinom srpnja započinje ovogodišnji mjesec posta Ramazan, kada se tradicionalno dnevni post okončava svetkovinom nakon zalaska sunca. Mnogi Iranci ne znaju kako će ove godine te svetkovine moći organizirati i financirati. To bi, smatra Blandow, moglo postati problem i za samu vladu u Teheranu. "U Egiptu je 2010 potrošnja nafte unutar zemlje bila veća od proizvodnje. To znači da zemlja više nije mogla izvoziti naftu. A onda je došlo do izbijanja nemira budući da država više nije mogla subvencionirati cijene hrane kao što je to činila godinama." Službeni Teheran to naravno demantira. U jednoj vijesti državne novinske agencije IRNA se citira ajatolaha Kaema Seddiqija koji smatra da "te zemlje (SAD i EU, op.a.) svojim ljudima priređuju veće probleme nego nama."
Igra mačke i miša
Kao i ranije, i sada se Iran dokazuje kao vrlo spretan u zaobilaženju sankcija. Tako primjerice neki iranski tankeri sada već plove pod zastavom male pacifičke državice Tuvalu, kako bi izbjegli sankcije, a i egipatski naftovod bi Irancima mogao poslužiti za tajno prebacivanje dijela nafte na zapadna tržišta. Blandow međutim smatra da ti "pomoćni izlazi" neće biti dovoljni: "To cijelu trgovinu čini kompliciranom i skupom. I tu su kapaciteti vrlo ograničeni. Zbog toga je smanjenje koje mi sada bilježimo, između 20 i 30 posto prihoda, ono što se ne uspijeva izbjeći. To je gubitak koji oni imaju u svakom slučaju."
Uz to dolazi još jedan problem za Iran: relativno niska cijena nafte na svjetskom tržištu. Od početka ožujka je cijena pala za oko 30 posto, a potražnja je i dalje relativno mala. Tek kada se privredna situacija u SAD i Europi ponovo poboljša, može se očekivati novi rast cijena nafte. "Tek u toj situaciji će biti zanimljivo vidjeti kako Zapad reagira - da li će i tu moralna načela biti jača od ekonomskog interesa", komentira Blandow.
Ovaj analitičar je međutim uvjeren, da embargo na uvoz nafte iz Irana neće biti dugoročna strategija Zapada. "U slučaju ozbiljnog embarga, iranskim će postrojenjima za crpnju nafte početi nedostajati rezervnih dijelova. A to nije u interesu Zapada, budući da je on dugoročno ipak upućen i na iransku naftu. Zbog toga će ove sankcije biti samo privremena mjera - zapadne zem,lje će učiniti što mogu kako ne bi nastale trajne i nepopravljive štete", uvjere je njemački stručnjak za naftnu privredu Volker Blandow.