Sve veći jaz između bogatih i siromašnih

Bilo je to jedne tople svibanjske noći godine 2012. Borussija iz Dortmunda je upravo bila s 5:2 "pomela" i ponizila minhenski Bayern u finalu Njemačkog kupa na Olimpijskom stadionu u Berlinu. Rekordni prvak Bundeslige odjednom je bio broj 2 u nacionalnim vodama. BVB je prije trijumfa u Kupu osvojio i drugu uzastopnu titulu u domaćem prvenstvu, izgledalo je kao da dolazi do velike smjene na samom vrhu njemačkog klupskog nogometa.

Iste te svibanjske večeri tadašnji predsjednik Bayerna Uli Hoeneß donosi odluku da minhenski klub mora uzvratiti udarac, tako barem glasi legenda koju je proširio on sam. Bayern planira kupovinu dva glavna protagonista BVB-a, Robert Lewandowski i Mario Götze moraju prijeći u bavarsku metropolu. Plan je uspio, transferi su u međuvremenu realizirani, bez obzira na bijes u Dortmundu. Borussija u (ekonomskom) srazu s Bayernom do sada jednostavno nije imala dovoljno jake argumente.

Ono što proteklih dana doživljavamo je crno-žuti odgovor na napade FC Bayerna. Planiranim povećanjem temeljnog kapitala od 114,4 milijuna eura Borussija zapravo pojačava svoju financijsku defenzivu. Zahvaljujući svježem novcu koji će joj na raspolaganje (kupovinom povećih paketa dionica BVB-a) staviti proizvođač sportske opreme Puma, osiguravatelj Signal Iduna i kemijski koncern Evonik, šefovi Borussije imaju novo streljivo u borbi za atraktivne igrače kao što je Marco Reus (za kojim je zanimanje pokazao i - Bayern, op. red.).

U takvoj situaciji je povećanje temeljnog kapitala jedinog njemačkog kluba izlistanog na burzi logičan i ispravan korak. Borussija de facto tim potezom samo kopira uspješni model glavnog nacionalnog konkurenta FC Bayerna, kod kojeg 25 posto vlasničkog udjela "dijele" osiguravateljski koncern Allianz, proizvođač automobila Audi i proizvođač sportske opreme Adidas.

Dobra i loša vijest

BVB je do sada sa zavišću promatrao Bayernove aktivnosti. A sada, sa svježim novcem, klub iz Rurske oblasti može ne samo reducirati postojeći dug, već i "srezati" financijsku prednost Bayerna. Borussija to zapravo mora učiniti - ukoliko ne želi da se nastavi rasprodaja njezinih najboljih igrača. BVB-u je novac potreban i u odmjeravanju snaga s europskim top-klubovima. Tko na međunarodnoj sceni želi dugoročno biti uspješan, nije mu potrebno samo nekoliko dobrih igrača, već prije svega - pozamašan budžet.

Dobra je vijest za njemački nogomet razvoj Borussije u posljednjih devet godina. Klub koji se svojedobno našao pred stečajem, danas je respektabilan takmac i u europskoj kraljevskoj klasi. BVB je prije godinu dana zaigrao u finalu Champions Leaguea ( i izgubio od Bayerna). Vijest je dobra, ali i loša. Milijuni na računu Borussije dodatno povećavaju jaz između bogatih i siromašnih u Bundesligi. Novak u prvoj ligi, FC Paderborn, u usporedbi s FC Bayernom na raspolaganju za financiranje igračkog kadra ima samo desetinu Bayernovog proračuna. Iste šanse za sve u modernom nogometu? Sanjajte i dalje...

Kad čak i iz turbo-komercijalizirane engleske (Premier League) nogometne lige, konkretno iz usta trenera José Mourinha, stižu provokacije kako se u Bundesligi ionako unaprijed zna tko će biti prvi, a tko drugi, u Njemačkoj bi nogometnoj ligi (DFL) trebala zazvoniti zvona za uzbunu. Na kocki je možda i najveće dobro Bundeslige: neizvjesnost. Što se veliki klubovi više udalje od manjih konkurenata, to je vjerojatnija i njihova sportska dominacija na travnjacima.

Bundesliga se godinama hvalila kao sportski ujednačena liga, nešto kao simpatična protuteža monotonim ligama kao što je španjolska Primera División. Taj imidž je u opasnosti, i to baš u godini u kojoj nogomet doživljava boom nakon osvajanja titule prvaka svijeta. Bundesligi prijeti dosada. Koliko god imali razumijevanja za financijsku utrku između Dortmunda i Münchena (u kontekstu međunarodnih natjecanja), mora se postaviti i pitanje: postoji li uopće financijski fairplay?