Sve više i više izbjeglica - na teret zajednici?

Puno kreveta u skučenom prostoru, odjeća posvuda, u pozadini televizor. Stan je definitivno premalen za broj ljudi koji mora primiti. Ovdje u samo dvije sobice živi šesteročlana obitelj. Na kraju hodnika nalaze se zajednički tuševi i WC-i za sve stanove na katu. Privatnost? Zaboravite! Bez obzira na to nalazi li se smještaj za potražitelje azila u Kölnu, Duisburgu ili Frankfurtu, situacija je slična. Svugdje vlada pomanjkanje prostora za toliki broj ljudi.

A njih ima sve više: Ministarstvo unutarnjih poslova u Berlinu objavilo je da je broj tražitelja azila u prvih šest mjeseci 2013. godine porastao na 43 tisuće. Taj je broj gotovo udvorstučeni u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Većina tražitelja azila dolazi iz Rusije, Sirije i Afganistana.

Najveći problemi u velikim gradovima

Prema zakonu o izbjeglicama, savezne su pokrajine odgovorne za njihov smještaj. Prema tome, svaka savezna pokrajina mora prihvatiti određen broj azilanata. Oni zatim bivaju podijeljeni po gradovima i mjestima. Brojne općine su u problemima zbog velikih financijskih teškoća. Situacija se posebno pogoršava u gradovima. Na primjer, u Kölnu je svih 30 domova s oko 1600 tražitelja azila već popunjeno. Osim toga, grad je smjestio više od 600 izbjeglica i u jednostavne hotele.

Mali broj mjesta u domovima za izbjeglice

Voditelj ureda za smještaj u Kölnu, Stefan Ferber smatra da je to skupo, ali za potrebe tražitelja azila, pravo rješenje: "Tako je zbog toga što azilante prebacujemo samo u hotele čiji su vlasnici odgovorni i savjesni te se brinu o tome da sve u hotelu dobro funkcionira. Ipak, velika je mana ta što su hoteli skuplji nego kad bismo izbjeglice smjestili u neki od naših objekata."

Ipak, napredak ne dolazi tako brzo kako neki lokalni zastupnici misle, kaže Claus-Ulrich Prölß iz Izbjegličkog odbora u Kölnu: Vladajući u četvrti Arnsberg su već prije nekoliko godina sve gradove i mjesta u pokrajini Nordrhein-Westfalen upozorili na to da broj tražitelja azila raste. Upozorili su da se treba pripremiti ranije, a posebno kada se radi o smještaju.  "Iz današnje perspektive, to je bila mudra mjera opreza", dodaje šef ureda za smještaj Ferber.

Ipak, posljednjih je godina pokrenut trend za smanjenje broja izbjegica pa je u Kölnu, kao i drugim gradovima, došlo do velikih rezanja troškova za saniranje četvrti, koje su sada potrebne.

Novi tražitelji azila - ovamo

2011. je godine grad Köln za smještaj i brigu o izbjeglicama morao izdvojiti gotovo 22 milijuna eura - ne računajući ulaganja u nova izbjeglička skloništa. Samo će dio toga, tek deset posto, nadoknaditi država. Slično je i u drugim gradovima i mjestima koji, kao ni Köln, ne dobivaju dovoljno državne potpore, kaže Ferber: "Da, zajednice sada ovise o pomoći. Vidljivi su napori koji su napravljeni, ali nama su potrebna znatno veća izdvajanja." Posebno je tako jer bi izgradnja novih kapaciteta za grad Köln bila jako skupa zbog toga što je teško pronaći prikladna zemljišta.

Još je važnija dobra suradnja na lokalnoj razini. Köln u tom pogledu može svakako poslužiti kao dobar primjer: Već desetak godina postoji okrugli stol za pitanja o izbjeglicama, na kojem se sastaju političari, imigracijski uredi, služba za mlade i socijalnu skrb, kao i policija, grupe za pomoć izbjeglicama i donatori.

Posebno je to što su sve strane konstruktivno sudjelovale u potrazi za konsenzusom, kaže Stefan Ferber: "Kada je, primjerice, riječ o mjestima za nove izbjegličke domove, onda nema smisla rješavati to kao da riječ o nekom političkom sporu. Trebate lokalne političare koji će pristati na to da se i u njihovim gradskim četvrtima formiraju novi domovi za izbjeglice. Potrebna je i potpora donatora.

Pomoć u traženju smještaja

Vlasti u Kölnu smatraju da je za tražitelje azila najbolje rješenje vlastiti stan. Zbog toga u tom gradu već dvije godine postoji vrlo uspješan Ured za pomoć u traženju smještaja. Stručnjaci pomažu tražiteljima azila u potrazi za privatnim smještajem, razgovaraju s posrednicima i vlasnicima stanova te pomažu u organizacijskim pitanjima.

Od 1990ih se godina na ovaj način već nekoliko tisuća tražitelja azila moglo smjestiti u vlastiti stan. Najbolje od svega je što je ta situacija dobra za obje strane. I grad profitira od tih ulaganja, kaže Claus-Ulrich Prölß: "S obzirom da velik broj izbjeglica može biti prebačen, gradski troškovi opadaju. Na taj način grad čak i štedi. Ovaj je projekt zasigurno dobar uzor za druge gradove."