Svjetska zajednica nadugo raspravlja o skupoj hrani

Ban Ki Moon na početku 12. konferencije organizacije UNCTAD sažeo je stanje ovako: u posljednje tri godine naša je planeta potrošila više hrane nego što je proizvela. Problem je sažeo i u program: "Iz ovog će nas izvući više razmjene, a ne manje" i dodao kako je upravo ova organizacija najbolja nada da se zajedničkim snagama pronađe put globalnom partnerstvu i razvoju.

Usprkos apelu i optimizmu, zapravo ne ohrabruje činjenica kako ova organizacija postoji već više od četrdeset godina ali problem gladi je i dalje prisutan. Detlef Kotte, vođa odjela za makroekonomske strategije ove organizacije također ukazuje kako problem opskrbe hranom nije ništa novo. Ono što jest doista novo, smatra Kotte jest kako su u mnogim zemljama problemi postali veoma slični.

Nitko se ni na što ne obvezuje

Na konferenciji u Gani prisutno je mnogo uzvanika te delegacije svih zemalja članica. Prisutan je i predsjednik Svjetske trgovinske organizacije Pascal Lamy ali usprkos svim tim zvučnim imenima, sama konferencija zapravo ne može odlučiti baš ništa što bi obvezivalo zemlje članice. Najmanje o tome što se sve više smatra glavnim problemom: bogati štite svoje poljoprivrednike subvencijama i sprječavaju uvoz iz siromašnih zemalja. Thilo Bode iz organizacije Foodwatch tvrdi kako je Europska unija još krajem prošle godine odobrila subvenciju za izvoz svinjetine iz Unije i kako je daleko od istine da Europska unija sama ne može učiniti mnogo. Štoviše, Bode je smatra sukrivcem za glad jer je europsko povrće u jednom Senegalu jeftinije nego što ga domaći poljoprivrednici uopće mogu proizvesti. I Ujedinjeni narodi su to nazvali perverznim sustavom, podsjeća Kotte i navodi kako industrijske nacije svoju poljoprivredu svakog dana subvencioniraju sa milijardu dolara .