Svo smeće u Europsku središnju banku?

Iz Castel Sant'Elma, srednjovijekovne utvrde povrh Napulja se prostire prekrasan pogled na talijanski velegrad, na obalu Sorenta i naravno, na vulkan Vezuv. U daljini se nadzire obala Amalfija, a dobro se vide i obrisi Caprija.

Ovdje u Napulju, također pojmu i za brda smeća i za mafiju, ovog se tjedna sastalo Vijeće ESB-a na svoje redovito mjesečno zasjedanje. A baš kao što i stanovnici te regije žive u stalnoj opasnosti od erupcije vulkana, tako i bankari središnjih banaka sjede na bačvi baruta kredita i potraživanja poslovnih banaka koja vjerojatno nikad neće biti naplaćena. Sad se čini da je fitilj te bačve doista i zapaljen.

Na burnoj sjednici Vijeća ovog rujna je, uz mnogo ali nedovoljno glasova protiv, odlučeno da Europska središnja banka preuzme od komercijalnih banaka ta potraživanja. Tu se radi o vrijednosnicama iza kojih stoje krediti: vlasnicima nekretnina za gradnju kuće, poduzećima, potrošačima. Banke razvrstavaju svoje kredite u skupine rizika. Svaka grupa dolazi u jedan paket i onda se čitav paket prodaje drugoj novčarskoj instituciji. Stručni izraz za te pakete jest Asset Backed Securities (ABS).

Smrtonosni otrov u blagajnama

Kupci tih paketa mogu biti investitori koji mogu birati: žele li više rizika ili manje, žele li platiti više ili manje. Banke su sretne jer se rješavaju svojih obveza i tako mogu sklapati nove poslove, ali problem može nastati ako se kupac sjeti "vezati" te pakete. Odnosno iz više različitih rizičnih skupina stvoriti jedan paket u kojem, naravno, više nitko ne zna, koliko je doista rizično imati te vrijednosne papire u svom sefu. Zato je baš taj ABS došao na zao glas kao upaljač američke krize koja je počela sa slomom tržišta nekretnina.

I u europskim bankama ima papira koji leže kao atomski otpad u njihovim sefovima. Dok su neke od tih obveznica razmjerno bezopasne, neke su izuzetno otrovne, a za neke vrijedi da više nitko nije toliko lud da bi ih kupio. Sad Europska središnja banka želi banke osloboditi od tog otpada. Najprije od onih koji nije toliko opasan. Ali i preuzimanje otrovnog otpada više nije isključeno.

Što ne govori Europska središnja banka

Ideja je, ako se banke oslobode od tog tereta iz prošlosti, da će onda moći davati više kredita poduzećima i potrošačima. Time će se potaknuti investicije i potrošnja, a tako će konačno i gospodarstvo zemalja juga Europe oživjeti.

Ono o čemu Europska središnja banka ne govori jest da onda ta institucija preuzima čitav rizik u svoje knjige, za što na kraju moraju plaćati sve porezne platiše. Nitko ne može jamčiti da se to neće dogoditi, jer kobna "pik-sedmica" je sad u rukama ESB-a. Zapravo, ona time postaje "Bad Bank" - dakle funkcija koja doista više nema baš nikakve veze sa zadaćom koju ima Europska središnja banka.

O detaljima kupovine tog "smeća" direktori središnjih banaka svih zemalja zone eura trebaju još odlučiti, a i o volumenu otkupa se nerado govori. Ipak, prema nepotvrđenim navodima radi se o gigantskom iznosu od oko 500 milijardi - dakle 500.000.000.000 eura koji bi na koncu morali plaćati svi građani koji plaćaju porez.

Hoće li to djelovati?

Hoće li ta akcija uopće pomoći gospodarstvu, to nipošto nije jasno. Doduše, u mnogim zemljama juga Europe doista ima mnogo problema kod izdavanja kredita, ali niti potražnja nije osobito velika. Mnoga poduzeća trenutno uopće ne zanima svjež kapital jer nemaju povjerenja u gospodarski razvoj. Ne vide nikakvog smisla investirati u pogone za robu i proizvode koje onda nikome neće moći prodati. A i građani nerado uzimaju kredite jer ne znaju hoće li ih moći otplaćivati - i hoće li imati radno mjesto.

A povrh svega tu dolazi i činjenica da je ovaj korak potpuno proturječan novoj ulozi koju će Europska središnja banka preuzeti od ovog studenog: nadzor komercijalnih banaka. Da sažmemo: ESB "čisti" poslovne knjige financijskih institucija tako da rizične posudbe unosi u vlastite knjige. Nakon toga provjerava i nadzire te banke. Tako apsurdne konstrukcije još nikad nije bilo, a više nema ništa niti s duhom otaca koji su stvorili zajedničku valutu euro.

Ali i ovaj korak pokazuje koliko duboko je zona eura upala u slijepu ulicu. Zato jer čitava ta konstrukcija ne funkcionira, Europska središnja banka poseže za nužnim mjerama koje se redaju jedna za drugom. Doduše, nema velikih kovitlaca niti se čuje vrištanje s financijskih tržišta, ali ova varljiva tišina je mnogo opasnija. Jer bez mnogo buke i u tišini se sav rizik prebacuje s banaka na leđa platiša poreza.

Nekim čuvarima nacionalne valute bi poznata napuljska pizza mogla zapeti u grlu. Predsjednik njemačke središnje banke Jens Weidmann je već u rujnu glasovao protiv ove odluke, a i nekim drugim središnjim bankarima se nipošto ne sviđa kamo sve to vodi. Jer i ovaj slučaj pokazuje: Europska središnja banka više nije ono što je nekad bila. Njom danas dominiraju interesi zemalja južne Europe, a zemlje sjevera više ne mogu progurati svoje zahtjeve. A to odlično odgovara izabranom mjestu susreta, sunčanom Napulju. Odmah pored vulkana.