Tadićeva provokacija za 20. obljetnicu neovisnosti

Predsjednik Srbije Boris Tadić neće doći na proslavu dvadesete obljetnice proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske, ali će dan kasnije posjetiti Jadovno kod Gospića i pokloniti se žrtvama ustaškog logora iz Drugog svjetskog rata. Naime, predsjednik Hrvatske Ivo Josipović je javno rekao da planira pozvati lidere zemalja u regiji na proslavu Dana državnosti, ali je iz kabineta predsjednika Srbije medijima priopćeno da Boris Tadić u Hrvatsku ne dolazi 25., nego 26. lipnja.

Dva lica Tadićeve politike

Na ovaj način, po mišljenju zastupnika Liberalno-demokratske stranke u Skupštini Srbije Nenada Prokića predsjednik Srbije pokazuje da napori koje je s Josipovićem uložio u izgradnju boljih odnosa između dviju zemalja nisu bili iskreni. „Tadićeva politika je od samog početka imala dvije strane – jedna je proeuropska koja je bila apostrofirana kao najvažnija - ali je u nekom domenu i prividno proeuropska - a druga je nastavak Koštuničine politike. I ovo je to. Mislim da je neodlaskom u Zagreb, a odlaskom u Jadovno, Tadić odlučio da iz raznoraznih kalkulantskih razloga ovog trenutka tako postupi i na taj način potre sve dobre napore koje su dva predsjednika učinila tijekom proteklih godinu dana. Ti napori su bili dugo očekivani, nakon 20 godina sukoba između Srbije i Hrvatske koji je uništavao i odnose te dvije zemlje ali i cijele regije. Konačno je urađeno nešto pametno, ali to je sada čini mi se poništeno”, smatra Prokić.

Od dolaska na vlast Ive Josipovića odnosi Srbije i Hrvatske su krenuli uzlaznom putanjom. Predsjednici su razmijenili službene i neslužbene posjete, dogodio se i, kako je analitičari zovu, povijesni posjet predsjednika Srbije Vukovaru, gdje se poklonio žrtvama na Ovčari, a isti dan predsjednik Hrvatske žrtvama u Paulin Dvoru. Za razliku od razdoblja dok je Stjepan Mesić bio na vlasti, kada su odnosi službenog Zagreba i Beograda bili poprilično loši, dolaskom Ive Josipovića na čelo Hrvatske već iz prvih nastupa bio je vidljiv korak naprijed u odnosima dviju zemalja, ali i u cijeloj regiji. „Trebalo je pomoći predsjedniku Josipoviću jer je opće prihvaćeno u svjetskim razmjerima da je Srbija bila agresor, a da se Hrvatska branila. Zato je njemu teže pozvati Tadića nego Tadiću da ne ode tamo. To ne ide na čast ni srpskoj politici, a posebno predsjedniku Tadiću koji povremeno ima takve ispade. Ovo nije dobar potez, mislim da Josipoviću nije bilo lako pozvati ga zbog desničarskih elemenata, ali je taj poziv ipak došao, a na njega se ne odazvati znači da je sve ono što su radili prethodne godine, barem sa srpske strane bilo nedovoljno iskreno. To je kao kad uhvatite haškog optuženika Ratka Mladića, a ne raskrinkavate mit o njemu”, smatra sugovornik Deutsche Wellea.

Balansiranje zbog Mladića

Predsjednik Srbije je, od kad je uhićen haški optuženik Ratko Mladić odbio pozive na važne međunarodne skupove jer je na njih bila pozvana i predsjednica Kosova. Obzirom da su u tijeku pregovori Kosova i Srbije, Prokić smatra da je smiješno da se ide i razgovara za istim stolom s Albancima a onda se ne ide za neki drugi stol gdje su pored tih istih Albanaca s Kosova još neki ljudi iz svjetske politike. „To je glupo balansiranje po principu uhapsio sam Mladića i moram da se udvaram ovima koji su nesretni tim hapšenjem. To se krije iza jedne patetične krinke da je on predsjednik svih Srba pa i onih koji su krivi za zločine koje su počinili u ime Srbije tokom ratova koje nismo navodno vodili, ali su ih oni sve izgubili”, kaže Prokić.

Josipovićeva izjava da planira pozvati Tadića na proslavu izazvala je oprečne reakcije u Hrvatskoj, a posebno nakon što se saznalo da predsjednik Srbije dolazi dan kasnije na poziv Srpskog narodnog vijeća. Odavanju počasti žrtvama u Jadovnu prošle godine prisustvovao je i hrvatski predsjednik, a ove godine, uz predsjednika Srbije pozvan je i predsjednik bosansko-hercegovačkoga entiteta, Republike Srpske, Milorad Dodik.

Zloupotreba žrtava

Kolumnist Peščanika i T-portala Vuk Perišić smatra da je potez predsjednika Srbije bez presedana. „Već je sa stanovišta diplomatskih običaja i diplomatske učtivosti Tadićeva poruka bez presedana. On je možda imao svoje razloge da ne dolazi na proslavu državnosti Hrvatske, ali zato nije smio samo dan nakon toga doći u tu istu zemlju iz nekog drugog, pa i bilo kojeg razloga. To jednostavno nije u skladu s međunarodnim običajima. A ako se još sve to stavi u kontekst delikatnih odnosa Srbije i Hrvatske tu gestu možemo doživjeti kao tešku provokaciju. S druge strane, jasno je da treba održavati počast svim žrtvama fašističkog i nacionalističkog terora, to je izvan rasprave, ali kada se to izrežira ovako onda smo svjedoci zloupotrebe te moralne i civilizacijske obaveze”, smatra Perišić.

Kontinuitet poticanja nacionalizma

Ministar vanjskih poslova Srbije Vuk Jeremić ovih dana je za srpske medije izjavio da su jedan od tri prioriteta srpske vanjske politike odnosi u regiji i da oni, zahvaljujući naporima Vlade čiji je član, nikada nisu bili bolji. Međutim, njegova djela govore suprotno. Kako kaže Perišić, okretanje stvarima koje su stvarale sukobe u prošlosti, umjesto rada na izgradnji bolje budućnosti, ne može se smatrati dobrim potezom. Naprotiv, time je, za njega, Tadić ohrabrio nazadni nacionalizam. „Najgore u svemu je to što Tadić nije samo uvrijedio jednu zemlju s kojom Srbija ima diplomatske odnose nego je i ohrabrio hrvatski nacionalizam i stavio u nemoguć položaj one političke snage koje žele normalizaciju odnosa na jugoslavenskom prostoru. Žalosno je da smo suočeni s jednim kontinuitetom, a to je kontinuitet ohrabrivanja i poticanja nesrpskih nacionalizama iz Beograda, odnosno od strane srpskog nacionalizma. To je jedna politika za koju smo vjerovali da je sišla sa historijske scene”, zaključuje Perišić.

Predsjednik Srbije, u svjetlu Jeremićeve izjave, najavio je prvi službeni posjet Sarajevu početkom srpnja ove godine.

Autorica: Žarka Radoja, Beograd
Odg. urednik: Anto Janković