"Tek u krizi se sjetimo, što nam je stvarno vrijedno"

Manuela Cutileria se naginje nad novom pacijenticom koja leži na operacionom stolu. Prolaze napete minute i konačno Cutileria uz smiješak spušta alat kojim se koristi, a iz njene pacijentice se čuje pjesmica. "To je antikna muzička lutka koju su poslali ovamo na popravak i restauraciju. Prilično je oštećena pa tako rekonstruiramo čitavu lutku", objašnjava nam stručnjakinja za lutke. "Dobit će novu kosu, popravit ćemo tijelo i ugoditi njenu muzičku kutiju."

Manuela Cutileria je vlasnica Hospital de Bonecas, Bolnice za lutke u Lisabonu. Još od 1830. tamo vješte zanatlije popravljaju oštećene udove i krpaju pokidanu odjeću dječjih lutaka. Bolnicu je osnovao prijatelj pra-pradjeda Cutilerie i od onda ona prelazi iz naraštaj u naraštaj u toj obitelji.

U potrazi za nogom...

Smještena je u jednoj školskoj zgradi iz 18. stoljeća na jednom od glavnih trgova u Lisabonu. Ali tamo gdje su nekad sjedili đaci, danas su police i ormari prepuni "rezervnih dijelova" za lutke.

"Ovo je operacijski stol i prostor u kojem popravljamo naše lutke-pacijente. Ove ladice su pune nogu, glava i dijelova tijela koje trebamo za naše transplantacije. Nešto od toga dolazi od lutaka koji su 'donatori organa'", objašnjava nam Cutileria uz osmjeh. "Ljudi nam poklanjaju lutke koje su na žalost previše oštećene. Na primjer, ova lutka treba nove noge pa sada gledam, imam li nešto što bi joj odgovaralo."

U blizini jedna žena sa staromodnom keceljom presađuje kosu na jednu krhku lutku riđe kose. Nije zadovoljna trenutnim stanjem: "Ovakva lutka treba periku od 15 centimetara smeđe kose ili plavu od 55 centimetara, ovisi da li želite lutku s dugom ili kratkom kosom", objašnjava nam Elizabeth Pena. Ona je stara prijateljica obitelji Cutileria i pomaže u "bolnici" kad je mnogo posla. Na koncu ipak ne želi sama preuzeti odgovornost za novi izgled: "To je na mušteriji da odluči kad opet dođe i ako želi promijeniti stil lutke."

Sjećanje na "dobra stara vremena"

Oko Božića je mnogo posla u servisu za popravak lutaka. Od kako Portugalcima ide loše, mnogi pokloni ove godine su obnovljeni stari predmeti. "Ovo je konjić-ljuljačka kojeg jedan djed želi pokloniti unuku koji se tek treba roditi", objašnjava nam Pena pokazujući konjića iz pedesetih godina prošlog stoljeća. "Donio je konja da ga popravimo i da se i njegov unuk može igrati na njemu."

Ima mnogo posla u Bolnici za lutke i gospodarska nedaća je samo jedan od uzroka. Svaki šesti Portugalac nema posla, sve su veći porezi i širi se siromaštvo. Ali Pena nam objašnjava i drugi razlog: upravo je ekonomska kriza navela ljude da shvate, što je najvažnija stvar u životu. A to nije bogatstvo i imutak, nego obitelj, tradicija i uspomene, kaže nam "doktorica" za lutke.

"Svi mi težimo vrijednostima, a u vremenima krize i nesreće čak i više nego u sretnim danima. I kad bježite od rata ili nasilja, jedino što će još stati u vašu torbu je malena lutka ili plišani medvjedić. On će uvijek biti s vama i značit će vam baš sve na svijetu", kaže nam Elizabeth Pena.

Nema izgubljenih lutaka

Popravak takve uspomene traži i zanatsko umijeće kojeg treba ipak i platiti. Manje "operacije" u ovoj Bolnici za lutke koštaju od 4 eura, ali na njihovom stolu su bile i dragocjene lutke stare po nekoliko stoljeća koje su trebale potpun kozmetički oporavak. Tada cijena lako može biti i po nekoliko stotina eura, ali vlasnica Bolnice tvrdi: oni mogu popraviti svaku lutku i svako oštećenje.

"Možemo popraviti sve, od najstarije lutke od porculana pa do novih 'Barbika' i Kenova", tvrdi Manuela Cutileria. "To čini našu bolnicu jedinstvenom. Popravljamo sve vrste lutaka, čak i punjene životinje i igračke s mehanizmima koji govore ili lutke koje plaču."

Vlasnica nam pokazuje još jednu pacijenticu. Nakon malo posla, lutka opet puzi i plače na podu Bolnice. Uskoro će i ona nazad u ruke neke djevojčice, baš kao što se toj lutki radovala i njena mama kad je bila mala.