Tempirana atomska bomba u rudniku
16. prosinca 2012U berlinskim političkim krugovima to se ne viđa često: zastupnici svih pet parlamentarnih stranaka izlaze pred predstavnike tiska - i imaju jednu zajedničku brigu. U pozadini svega je izglasavanje zakona čiji je jedini cilj da se iz bivšeg rudnika soli u Asseu u pokrajini Donjoj Saskoj izvuče 126.000 kontejnera s atomskim otpadom - i to što je brže moguće, bez obzira na troškove. Pet zastupnika, u ovom slučaju redom zastupnica, uoči nastupa pred medijima su se usuglasile: samo tako politika može vratiti povjerenje uzrujane javnosti. Jer građane se godinama držalo u neznanju - što se zapravo u tom rudniku događa. "Ovaj problem nije za postizanje političkih bodova u efektnim diskusijama", kazala je Maria Flachsbarth iz Kršćansko-demokratske unije (CDU). "Niti jedna od političkih stranaka koje su se ikad bavile Asseom, nije se tu proslavila", dodala je ova konzervativna političarka.
1965. započelo se u tada već davno napuštenom rudniku s odlaganjem atomskog otpada. Nuklearna energija tada još nije bila sporna tema u Njemačkoj. Javnost o svemu nije puno znala. No Asse i njegov otpad nastavili su i dalje voditi svoj život u sjeni, čak i kad se o nuklearnoj energiji počelo žustro raspravaljati. I sve do 1995. na snazi je bio zakon po kojem je Asse morao pohranjivati opasne materijale.
Između 1965. i 1978. nuklearni je otpad uistinu i dovažan u ovaj rudnik, iz njemačkih nukelarnih centrala i bolnica. Zapravo su trebali biti dopremani samo slabo ili srednje radioaktivni ostaci. No danas ima onih koji pretpostavljaju da je tamo bilo i jako radioktivnog otpada. Mjerenja do sad to nisu dokazala. "Da je bilo tako, radnici bi pri pohranjivanju morali biti ozračeni, što nije slučaj", kaže glasnogovornik njemačkog Saveznog ureda za zaštitu od zračenja Werner Nording.
No malo je zapravo istraženo. Bačve s otpadom su bez pretjerane pažnje istovarene po rudničkim oknima i ostavljene da tamo hrđaju. Dugo vremena gotovo nikog nije smetalo čak ni to što je Asse u međuvremenu propadao i da danas spada u rudnike kojima prijeti urušavanje. Godinama je u rudničke jame prodirala voda izvana i one bi uskoro mogle biti "potopljene"."Polazimo od toga da je velik dio tih bačvi oštećen", kaže Dorothee Menzner iz Stranke ljevice.
Dokumenti "u neobičnom stanju"
Nakon 1995. preostala okna su zatrpana a pogon u Asseu je prestao s radom. Tek 2008. je ovaj rudnik ponovno dospio na naslovne stranice. Mediji su upravitelja radova u Asseu Centar Helmholtz iz Münchena, koji je u državnom vlasništvu, optuživali da je u ovom poslu traljavo radio. Rudnik je posjetio tadašnji ministar za okoliš Sigmar Gabriel (današnji predsjenik stranke SPD), koji je sarkastično izjavio da su dokumenti Centra Helmholtz "za njemačke pojmove u jednom neobičnom stanju". Novi upravitelj poslova postao je tada Savezni ured za zaštitu od zračenja a u Asseu je od onda dijelom na snazi Zakon o nuklearnoj energiji.
Godinama su stručnjaci predlagali da se okna s atomskim otpadom zatrpaju i koliko je god moguće dobro zatvore. Između ostalog i zbog toga što su se sve ostale varijante, među kojima i ona o ponovnom iskopavanju, činile financijski gotovo nemogućim. No u vrijeme Gabrielovih nasljednika na mjestu ministra okoliša Norberta Röttgena i Petera Altmaiera (obojica iz CDU-a) to se promijenilo: "Ta stvar mora van, mora hitno van, i mora sigurno van", uvjeravao je Röttgen tijekom jednog posjeta rudniku u proljeće 2012. ljutite lokalne stanovnike. Ljutite zbog toga jer se ovaj CDU-ov političar u prve dvije godine svog mandata uopće nije tamo bio pojavio.
Iznenadna žurba političara
Prvo dugogodišnja šutnja. Sad se političarima ne može više žuriti. Pa čak i ponekog stručnjaka iz Saveznog ureda za zaštitu od zračenja čudi ova iznenadna žurba političara. Stručnjaci naime ne mogu sa sigurnošću tvrditi je li iskopavanje uopće moguće. U cijelom svijetu za to nema primjera. No iskopavanje će u svakom slučaju biti skupo. Stručnjaci troškove procjenjuju na četiri milijarde eura. "Polazim od toga da se tu prije radi o najnižim procjenama", ograđuje se državna tajnica u Ministarstvu za okoliš Ursula Heinen-Esser.
Trenutačno stručnjaci pokušavaju prodrijeti u jedan od zatvorenih prostora i pregledati tamo pohranjene bačve. No to je tek jedna prostorija među mnogim. Ukoliko uistinu dođe do iskopavanja, morat će se otvoriti novo okno. I zbog toga iskopavanje ne može biti okončano ni poslije 2030. A kamo s otpadom? Ni na to danas još nitko ne može odgovoriti.