Spuštanje lopte

Pojačane napetosti između Beograd i Prištine, izgubljeno međusobno povjerenje i brojni dogovori postignuti uz posredovanje Europske unije koji su ostali samo slovo na papiru – sve su to razlozi zbog kojih je europska povjerenica za vanjske poslove Federica Mogherini odlučila da najviše predstavnike Srbije i Kosova još jednom dovede za isti stol u Bruxellesu. Nada EU jest sačuvati mukotrpno stečen, ali kako smo posljednjih dana vidjeli i lako lomljiv napredak normalizaciji odnosa Srba i Albanaca.

Europska nada je, sudeći prema izjavi visoke povjerenice nakon razgovora ovog utorka (24.1.) i dalje prisutna: „Obje strane dogovorile su se da nastave dijalog u duhu poštovanja, suradnje i međusobnog razumijevanja. Razgovori će se intenzivirati u slijedećim danima. Odlučili smo da u slijedećem razdoblju održimo seriju sastanka u okviru dijaloga na visokoj razini", objavila je Federica Mogherini.

Njenu procjenu kako su se Srbija i Kosovo dogovorili da „ostave napetosti iza sebe i da se usredotoče na rad ispred sebe", potvrđuje i izjava premijera Srbije Aleksandra Vučića. „Dogovor je takav da svi spustimo loptu, da pokušamo da se odgovorno ponašamo i da o tome ili ne govorimo ili da govorimo na ozbiljniji način, ne govoreći ništa loše o drugoj strani", rekao je predsjednik Srbije.

Iako je europski domaćin ovih razgovora unaprijed najavio da se od ove runde dijaloga ne očekuju odgovori na pojedinačna otvorena pitanja već rješenje u „širem kontekstu" odnosa Srbije i Kosova, postavlja se pitanje da li su još jedno srpsko i albansko obećanje da će se „nastaviti sa nastavkom" normalizacije odnosa i europska nada u to, dovoljni da i dođe do te promjene.

Da li su bili na istom sastanku?

Jer kao i toliko puta do sad, situacija izgleda sasvim drugačije obzirom na strane u ovom dijalogu. To potvrđuju i izjave predsjednika Srbije Tomislava Nikolića i Kosova Hašima Tačija nakon istog sastanka u Bruxellesu. Nikolić je ponovio svoj stav kako "sa Srbijom nema razgovora o nezavisnosti Kosova", a predsjednik Kosova Tači je izjavio kako misli "da se sa priznavanjem neovisnosti Kosova već počelo i to će se dogoditi korak po korak, kroz pregovore."

Hašim Tači je poslije razgovora u sjedištu Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS) isto tako upozorio kako će kosovske institucije na teritoriji Kosova "odgovoriti na buduće provokacije iz Srbije" u skladu sa svojim zakonima, dok Nikolić Albancima „ne preporučuje" da ugrožavaju mir i sigurnost nigdje na teritoriji Kosova, a posebno ne na sjeveru. Na kraju takvih izjava, oba predsjednika ipak složno naglašavaju kako "dijalog ima smisla" i „nema alternativu".

Proturječne izjave predstavnika Beograda i Prištine i neutralni stav Europske unije su već dobro poznati „folklor" razgovora Prištine i Beograda u Bruxellesu. Makar se europski dužnosnici često pozivaju da konačno kažu „tko govori istinu, a tko ne", oni uporno ponavljaju kako je na predstavnicima Beograda i Prištine da svojim građanima na "najbolji način" predstave rezultate dijaloga o normalizaciji odnosa. Poslije gotovo pet godina pregovora nameće se pitanje da li su Beograd i Priština uopće shvatili kako djela govore više od riječi i da svaki proces ima svoj kraj i račun koji će se trebati platiti.

Nestrpljivost u europskim metropolama

Dok je još uvijek neizvjesna budućnost koja će biti zajednička i Beogradu i Prištini, nije tajna da su zemlje-članice Europske unije nervozne i nestrpljive vidjeti konkretnu primjenu dogovorenog u ovom dijalogu koji, u različitim formacijama, traje još od ožujka 2011. godine. Samo na ispunjavanje prvog Briselskog sporazuma se čeka od 2013. godine, a veliki dio dogovorenog i potpisanog nije proveden u praksi.

Poruka EU je jasna: bez konkretnog napretka u unutrašnjim reformama i međusobnim odnosima, neće biti ni konkretnog približavanja članstvu u obitelji europskih zemalja. S druge strane, jasno je i da je tim zemljama potrebna neophodna jasna i konkretna europska perspektiva. Ali se još uvijek čeka da Beograd i Priština svoje međusobne odnose postave na temeljna evropska načela, a to su dobrosusjedski odnosi i suradnja - makar i među nekada sukobljenim stranama.