„Tko dobije socijalni stan, dobio je na lotu!“

Noćna mora je Amira Schraffa (ime je redakcija promijenila) pogodila 24. prosinca 2022. godine. Toga dana je ovaj samohrani otac, podrijetlom iz Afganistana, a koji u Njemačkoj živi već 16 godina, dobio otkaz iznajmljenog stana u jednom naselju u blizini Bonna. Razlog je bio – vlastita potreba. Slijedila je višemjesečna bezuspješna potraga za stanom koji on može plaćati. A to je sudbina koja ga povezuje sa stotinama tisuća ljudi u Njemačkoj.

Uputio je na desetke pisama na koja nikad nije dobio odgovora, stotine ljudi se natječu za isti stan, a ako je imao sreće da je dobio poziv da pogleda stan, pred njim je uvijek naišao na jako dug red ljudi. I nakon kratkog vremena bi dobio standardni odgovor: „Žao nam je, ali odlučili smo se za nekoga drugoga." Schraff je podnio tužbu protiv otkaza stana i u razgovoru za DW kaže: „Stanje sa stanovima u Njemačkoj postaje sve dramatičnije."

Nedostaje 800.000 stanova

Kako eksplozivno je stanje na tržištu stanova u Njemačkoj pokazuje pogled na brojke: Trenutno nedostaje više od 800.000 stanova i taj broj se povećava. Više od devet i pol milijuna ljudi, prije svega samohrani roditelji i njihova djeca, žive u previše skučenom prostoru, kaže Savezni statistički ured. A ambiciozni cilj sadašnje vlade zacrtan na početku mandata da će graditi svake godine 400.000 stanova, uključujući 100.000 socijalnih stanova, daleko je od ostvarenja, zbog visokih kamata na kredite i velikog porasta troškova gradnje.

Prema podacima gospodarskog instituta Ifo u 2023. je izgrađeno 245.000 stanova, procjenjuje se da će ove godine biti izgrađeno samo 210.000. S obzirom da je ponuda stanova nedovoljna, a potražnja sve veća, cijene stanarina strahovito rastu. I sve više ljudi, kao i Amir Schraff, obraćaju se organizacijama kao što je Njemački savez stanara (Deutscher Mieterbund), koji se zauzima za njihove interese. Direktor ogranka te organizacije za područje Bonn/Rhein-Sieg/Ahr Peter Kox kaže u izjavi za DW: „U velikim gradovima kao što su Düsseldorf, Köln ili Bonn u međuvremenu gotovo pedeset posto ljudi, s obzirom na svoje prihode, ima pravo na unajmljivanje socijalnog stana. Nama se obraćaju tražeći savjet ne samo uobičajeni primatelji socijalne pomoći, nego i ljudi iz srednjeg sloja društva."

Vrlo tražene organizacije za zaštitu stanara

Kad savezni kancelar Olaf Scholz govori da je stanovanje presudno socijalno pitanje u Njemačkoj, za to ima razloga: za malobrojne stanove koje se može platiti u međuvremenu se ne bore samo samohrani roditelji s djecom, nezaposleni, studenti i izbjeglice, nego sve više i srednji sloj.

A to je opasno za odnose u društvu. Kox kaže da je njegova organizacija dosegla rekordnih 25.000 članova i da se svakoga dana javljaju novi.

„Ljudi su već jako očajni. Posljednjih godina smo doživjeli da k nama ne dolaze samo oni s akutnim novim problemima, koji su primjerice dobili račun za nadoplatu struje ili plina i ne znaju kako to platiti." Javljaju se i članovi koji se nisu čuli već godinama. Javljaju se ljudi koji su dobili otkaz stambenog ugovora jer ih se iznajmljivači žele riješiti i stan iznajmiti po višoj cijeni, kaže Kox.

Tu su i oni koji u ne uspiju naći stan, a moraju napustiti dosadašnji. Oni kampiraju vani ili kao beskućnici sele od prijatelja do prijatelja ili prenoće u gradskim smještajima za beskućnike, priča Kox. On procjenjuje da je u njegovoj regiji takvih oko 3.500, deset puta više nego što ih je bilo prije samo nekoliko godina. On zato apelira na političare i investitore: „U idućih 20 godina će u Bonn doseliti oko 30.000 ljudi. Za njih će biti potrebno 15.000 stanova. Od toga 10.000 socijalnih stanova, ako se polazi od toga da je na zdravom stambenom tržištu 12 do 14 posto stanova onih s državnom potporom, kod kojih je cijena stanarine određena."

Više unajmljivača nego vlasnika stanova

Njemačka je zemlja koja u Europi ima najviše unajmljenih stanova. Više od polovice stanovništva ne živi u stanu koji je njihovo vlasništvo, Njemačka je jedina članica Europske unije u kojoj je više stanara u iznajmljenim stanovima nego vlasnika stanova. Ali, Njemačka sad plaća za političke pogreške iz svoje prošlosti. Savezna vlada je prodala tisuće stanova privatnim investitorima, savezne pokrajine su se masovno povukle iz izgradnje socijalnih stanova.

Stručnjak za stambenu politiku Matthias Bernt navodi u izjavi za DW: „Ranije smo imali četiri milijuna socijalnih stanova i 15 milijuna kućanstava u unajmljenim stanovima, dakle odnos je bio 1 prema 4. Danas imamo milijun socijalnih stanova i 21 milijun kućanstava u unajmljenim stanovima, dakle odnos je 1 prema 21. Tko danas na bilo koji način može dobiti neki socijalni stan, taj je dobio na lotu."

Trikovi za podizanje stanarine

Bernt je obnašatelj dužnosti voditelja projekta „Politika i planiranje" na Leibnizovom institutu za prostorna socijalna istraživanja. On uočava da je stambena kriza osobito vidljiva u velikim i sveučilišnim gradovima. U glavnom gradu Berlinu primjerice ima sve više stanova koji se iznajmljuju preko platforme Aribnb, istovremeno su stanarine za stanove koji se prvi put iznajmljuju otprilike dvostruko više nego stanarine u već duže iznajmljenim stanovima.

Savezna vlada zdvojno pokušava nešto učiniti kako bi se tomu suprotstavila i sad je produžila takozvanu kočnicu rasta stanarina do 2029. godine. Pri sklapanju novog ugovora stanarina, dakle, ne smije biti više od 10 posto viša nego prosječna stanarina u tom dijelu grada. Ali, postoje iznimke za novogradnju, opsežnu modernizaciju ili djelomice na namještene stanove. To su rupe u zakonu koje bi trebalo što prije zatvoriti, smatra Bernt.

„Mislim da kratkoročno stvarno trebamo jaču regulaciju tržišta iznajmljivanja stanova. Nije prihvatljivo da se primjerice u Berlinu polovica stanova nudi uz pomoć jednog trika kao djelomice namještena. Iznajmljivač zaobilazi kočnicu rasta stanarina tako što u stan postave jedan stol i jedan ormar i za to zahtijevaju nevjerojatne svote."

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.