Tko Egipćanima "krade" revoluciju?

Sherif Alaa Adbel Azim počeo je još 2006. raditi za jednu političku organizaciju čiji su glavni ciljevi bili uspostavljanje demokracije i održavanje slobodnih izbora. Tada u Egiptu nitko, pa tako niti on nije mogao ni sanjati da će narodu ove zemlje jednom doista poći za rukom i vlastitim snagama srušiti dugogodišnjeg vlastodršca Hosnija Mubaraka. 

18 dana je zajedno s tisućama ostalih prosvjednika proveo na Trgu Tahrir, u središtu Kaira. Njihove demonstracije urodile su plodom čime se Egipat, kako se čini, nalazi na početku jednog novog razdoblja. Međutim, posla još ima jako mnogo. Izbori su u studenom a situacija još uvijek nije onakva kakvu smo priželjkivali, kaže Sherif. „Nažalost moram reći da nam je situacija, pa tako i revolucija trenutno izmakla kontroli. Ima nekih koji čak tvrde da su nam pripadnici vojnog vrha „ukrali“ revoluciju“, priča mladi Egipćanin. 

Vojna propaganda širi strah

Vojni vrh kojem je Mubarak pri odlasku takoreći prepustio vlast, vladaju i dalje ovom zemljom i to na način koji trenutno nije obećavajući. Njihova kontrarevolucionarna propaganda polako pokazuje prve učinke. Taksisti ili ulični prodavači , žale se na lošu zaradu zbog, kako tvrde, prosvjeda koji još uvijek traju. Međutim, riječi kritike i nezadovoljstva čuju se i iz obrazovanijih krugova. Vojni vrh trenutno, kako kaže Sherif, vrlo uspješno širi strah zemljom – od daljnih prosvjeda kao i od stranaca koji, kako kažu – „ financiraju demonstrante i ujedno planiraju „progutati Egipat“. „To je stvarno smiješno. Pogotovo ako se zna da je egiptska vojska dobila više od jedne milijarde dolara pomoći iz SAD-a. Zapravo nije ni čudo, kako se priča na ulicama Kaira, da ne žele tako brzo predati vlast“, zaključuje Sherif. 

Mučenja i uhićenja još uvijek na dnevnom redu

Pa ipak, u Kairu još uvijek ima mnogo onih na koje vojska nije uspjela utjecati. Oni i dalje prosvjeduju, svakoga dana u središtu grada i traže povlačenje članova stare garde. „Ovdje smo jer vojnom vrhu želimo reći da se drži podalje od zakona i vlasti te da je konačno predaju drugima. To su zapravo trebali napraviti od samog početka. Ovako smo prije imali Mubaraka a sad imamo vojsku“, kaže jedan od prosvjednika. Većina demonstranata isto tako navodi kako su bezrazložna uhićenja i mučenja u policijskim stanicama i zatvorima još uvijek na dnevnom redu; čak i sada gotovo pola godine nakon što je Mubarak predao svoju vlast. „No, za nas se još uvijek nitko ne brine“, kaže i jedna od prosvjednica na Trgu Tahrir i dodaje da „ stoga sami moramo sami preuzeti stvar u ruke“. „Moramo biti svjesni naših prava i  izboriti se za njih. Trenutno još uvijek vlada veliko nepovjerenje naroda prema vlastima. Želimo jednu sekularnu državu, demokraciju“, objašnjava ona. 

Uskoro ukinuće izvanrednog stanja?

Nedavno su pripadnici oporbe prijetili da će bojkotirati izbore budući da je na snazi bio još jedan stari zakon koji bi članovima bivše Mubarakove vlade osigurao prednost. Ovom zahtijevu je vojni vrh doduše izašao u susret i promjenio zakon. Isto tako, vojska je objavila da će ispitati mogućnost koja bi pripadnicima Nacionaldemokratske stranke (na čijem vrhu se nekoć nalazio sam Mubarak) onemogućila sudjelovanje na izborima.

Ukinuto bi trebalo biti i izvanredno stanje koje je u Egiptu na snazi već 30 godina, iako točan datum još uvijek nije poznat. No, sve ove reforme i najavljene promjene, prema mišljenju prosvjednika nisu dovoljne . Neki čak idu toliko daleko i tvrde kako je egipatska revolucija propala. Međutim Samer Souliman, politolog s Američkog sveučilišta u Kairu, na trenutnu situaciju ipak gleda s više optimizma. „Revolucija u Egiptu nije propala, ona se tek nalazi na svojem početku. Hosni Mubarak više nije vlasti a aktivni su još uvijek revolucionarni pokreti. Međutim, u političkom životu, na radu stranaka, trebalo bi sudjelovati više aktivista nego što ih trenutno to čini“, kaže Souliman.

Sličnog je mišljenja i Sherif. On je odmah nakon revolucije pristupio liberalnoj stranci “Masr el hurriya” ( “Slobodni Egipat”), jer samo tako, kaže on, može aktivno pomoći pri izgradnji svoje zemlje. „Još nismo došli do cilja ali politička situacija je definitivno bolja nego što je bila prije. No, mislim  da nije dovoljno da budemo samo na Twitteru, već je potrebno da se svi više društveno i politički angažiramo“, zaključuje  Sherif Alaa Adbel Azim.

 

Autor: Diana Hodali / žt

Odg.ured: S. Matić