Tko je bio "Jud Süß"?

Film "Jud Süß", jedno od središnjih instrumenata mašinerije Hitlerovog ministra propagande Josepha Goebbelsa, u poslijeratnoj Njemačkoj dozvoljeno je prikazivati samo uz komentar i u sklopu tematskih večeri. Sličan status ima i "Mein Kampf" huškački pamflet Adolfa Hitlera. No što je tako opasno u jednom filmu koji je svojedobno potukao sve rekorde gledanosti?

Njemački "Slučaj Dreyfuss"

I ne samo to. 1940. "Jud Süß" ("Židov Süß") je slavljen na filmskom festivalu u Veneciji a njegov protagonist, poznati austrijski glumac, Ferdinand Marian, uživao je status međunarodno priznate zvijezde. No iza cijelog projekta je zapravo stajao ministar propagande Joseph Goebbels. Njegova perfidna priča o Josephu Süßu Oppenheimeru, financijskom savjetniku würtenberškog dvora u 18. stoljeću koji, kao žrtva intriga i antisemitizma što se u filmu međutim ne spominje, na kraju bude smaknut, predstavlja do dan danas jedno od najuspjelijih propagandnih uradaka nacionalsocijalizama. Tajna "uspjeha" ovog filma leži upravo u tomu što ne pokušava na banalan i groteskan način, kao što je to recimo slučaj s kasnijim fimovima poput "Vječitog Židova", nacističke svjetonazore i mržnju prema Židovima prikazati kroz karikaturalne i stereotipne prikaze, nego osjetljivim dramaturškim jezikom gledatelja uvuče u priču o Židovu koji na početku pridobije simpatije ali u toku filma prikaže svoj "pravi" karakter i na kraju biva i "pravedno" kažnjen. Priča je kao stvorena za potkrijepu nacističke ideologije o Židovima koji su izdali Nijemce pa zbog toga trebaju biti kažnjeni. Film se zasniva na povijesnoj ličnosti i događajima koji su međutim prikazani u iskrivljenom svjetlu a popularnost ovog filma samo svjedoči o duboko ukorijenjenom antisemitizmu Europe tog razdoblja. No ilegalne projekcije ovog filma od strane mađarskih desničara 2008. pokazuju da duh "Juda Süßa" još uvijek živi i u modernoj Europi.

Od 1945. u bunkeru

"Jud Süß" je film koji je nakon rata zadesila sudbina većine filmova nastalih između 1933. i 1945. Stavljen je u bunker i njegovo javno prikazivanje strogo kontrolira " Zaklada Fridriech Wilhelma Murnaua" u Wiesbadenu. No njegove protagoniste nije zadesila ista sudbina. Iako su odmah poslije rata svi koji su bili umiješani u nastanak ovog filma dobili zabranu rada, ona je ponovno ukinuta početkom pedesetih kada su Saveznicima u svakom sloju njemačkog društva trebale potpore u borbi protiv komunizma. Tako je i jedan poslušni egzekutor Goebbelsove politike, redatelj "Jud Süßa" Veit Harlan od početka pedesetih nesmetano bavio svojim zanatom. Glavni glumac Ferdinand Marian, o kojem se i radi u filmu s ovogodišnjeg Berlinalea, poginuo je u prometnoj nesreći odmah nakon završetka rata. Mnogi danas smatraju da zabrana prikazivanja filmova iz razdoblja tzv. Trećeg Reicha samo pridonose stvaranju legendi o ovim filmovima. Bilo da se radi o filmovima poput "Juda Süßa" ili filmovima dokumentaristice Leni Riefenstahl.

Autor: Der Spiegel/N.Kreizer

Odg. ur.: Ž.Telišman