Tko reklamira, taj odgovara

Iako je malo vjerojatno da će ikad morati odgovarati i neka glumačka zvjezdica koja nam u reklami obećava ukusnu juhu iz vrećice, spor koji se vodi protiv bivšeg njemačkog ministra Ruperta Scholza je mnogo složeniji. On je početkom prošlog desetljeća u prospektu za investicijski fond "Deutsche Vermögensfonds I" savjetovao građanima da tamo polože novac i time se priključio obećanjima fonda koji je investitorima obećavao brda i doline, porezne uštede i gotovo sigurnu dobit od desetak posto godišnje.

Obećanje je privuklo više od 6 tisuća ulagača koji su tamo položili viüe od 43 milijuna eura - i to iako nije bilo teško saznati kako je ovaj fond pripadao Göttinger Gruppe, veoma sumnjivoj instituciji koja je već 2005. bila odgovorna za to da je četvrt milijuna ulagača ostalo bez više od milijarde eura uloga. Nije potrajalo dugo da je propao i "Deutsche Vermögensfonds I" - i ulagači su bolno zažalili što su povjerovali savjetu bivšeg ministra i odlučili su ga izvesti pred sud.

Vrhovni sud prekida dosadašnju praksu

DNiže sudske instance su odlučivale da je u propagandnoj praksi uobičajeno da se npr. neka starleta ne može učiniti odgovornom kad glumi oduševljenje pred učincima nekakvog praška za pranje, jer je "bilo jasno kako se radi o propagandnom materijalu". Tužitelji nisu bili zadovoljni takvim mišljenjem i doista, Vrhovni sud (Bundesgerichtshof) je uvelike relativizirao načelo kako onaj tko reklamira, ne odgovara za sadržaj reklame.

Jer BGH je ukazao kako Rupert Scholz nije samo bivši ministar obrane u vladi Helmuta Kohla, nego je on i sveučilišni profesor za državno i financijsko pravo. Utoliko se optuženom "na temelju njegova poslovnog puta i stručnog znanja, kao i slijedom njegovog interviewa u novinama, pripisuje uloga odgovornog za prospekt" investicijske kuće. On je, piše list Spiegel, povjerenje koje je stekao na temelju svoje karijere, upotrijebio kako bi "izvršio utjecaj na odluku o ulaganju novca potencijalno zainteresiranih za investicije."

Trebalo im je vremena da se ozbiljno uplaše

Zapravo je ova odluka Vrhovnog suda kojom se postupak vraća nižoj instanci, donesena još sredinom studenog ove godine, ali je bilo potrebno gotovo mjesec dana da i mediji i cijela reklamna struka prevedu ovaj pravni jezik u veoma ozbiljno upozorenje za buduću propagandnu praksu. Tu se više ne radi samo o bivšem ministru, koji - uzgred budi rečeno, ne može nijekati da je savjetovao ulaganje novca u sumnjiv fond ali ustraje u tvrdnji da su njegove riječi korištene bez njegova znanja i dopuštenja.

Jer BGH je jasno spomenuo da se optuženom prigovara "poslovni put i stručno znanje" i to reklamne stručnjake stavlja pred ozbiljne probleme: lijepo je u reklami imati nekog pjevača, ali njega sigurno nećete uzeti ako želite reklamirati kremu za kožu - nego liječnika. I on ima "poslovni put i stručno znanje", a primjera ima mnogo, jer takva reklama i ima smisla samo ako proizvod i preporuči netko, kome bi se moglo vjerovati.

Hoće li se onda vozač Formule 1 usuditi savjetovati kupnju nekog automobila? Zubar neku zubnu pastu? Poznati kuhar nekakvu tavu i onda riskirati tužbu i zahtjev za odštetom ako nekoj domaćici u takvoj istoj tavi zagori ručak? Vrhovni sud bi uistinu mogao ovom odlukom barem malčice promijeniti ono što gledamo u propagandnim programima.

Autor: Anđelko Šubić (dpa)

Odg. ur.: Snježana Kobešćak