Tko štiti novinare u zonama sukoba?

Palestinka Shirin Abu Akleh je poginula na novinarskom zadatku, izvještavajući o vojnoj operaciji izraelskih snaga na Zapadnoj Obali, a i jedan njen kolega ranjen je metkom u leđa, priopćila je postaja Al Jazeera. U ovom slučaju se čuju međusobne optužbe, okolnosti incidenta nisu posve jasne, ali je isto tako mnogo mjesta na svijetu gdje ne postoji nikakva sumnja kako novinari nisu tek slučajne žrtve, nego da se namjerno puca baš na njih.

Tako je i u napadu Rusije na Ukrajinu: Pauline Ades-Mevel iz Reportera bez granica je uvjerena kako je šest od ukupno sedam novinara koji su tamo izgubili živote "namjerno bilo ciljem ruskih jedinica". Njima očito nije bila važna nacionalnost novinara: žrtve su bile i Ukrajinci i Rusi i stranci. 

Scott Griffen iz Međunarodnog instituta za novinarstvo u Beču nam kaže kako su pripadnici tog zanimanja sve češće žrtve napada, a osobito u ratnim područjima. Prošle, 2021. godine je ta organizacija evidentirala 45 ubojstava, a početak ove godine ukazuje da će biti još gore.

Nema opravdanja za ubojstvo novinara

Upozorava kako je to jasno kršenje međunarodnih konvencija: "Oni nikad - baš kao ni civili - nisu i ne mogu biti legitimni ciljevi u nekom sukobu. Napad na predstavnika medija je uvijek povreda međunarodnog prava i oni koji su odgovorni se moraju odgovarati za to." To je tako čak i u slučaju kad okolnosti "nisu jasne", kao što je bila pogibija Shirin Abu Akleh. "Osuđujemo njenu pogibiju jer tu se krši dio Ženevske konvencije, baš kao i Rezolucija 2022 Vijeća sigurnosti UN-a o zaštiti novinara."

Zapravo postoji mnoštvo rezolucija i međunarodnih sporazuma o zaštiti predstavnika medija, ali je veliko pitanje hoće li kod pogibije novinara ikad doći do kaznenog progona odgovornih. Najvažnija je svakako temeljita istraga: "To zvuči jednostavno", kaže Griffen, "ali znamo da se u oko 90% slučajeva krivce nikad ne uhiti. To vodi začaranom krugu nasilja, spirali nezakonja gdje odgovorni imaju osjećaj da će ostati nekažnjeni, dakle zapravo poziv za daljnje činjenje zlodjela."

Takvo grubo kršenje ljudskih prava može biti i predmetom spora pred međunarodnim sudom ako na nacionalnoj razini ne bude previše volje. "Međunarodni pritisak je važan ako pravosuđe ne djeluje", kaže Ades-Mevel. "Na taj način se na tu temu može svratiti pažnja čitave međunarodne javnosti pa tako navesti i druge države na djelovanje." Ali najveći je problem ustrajati u tom pritisku, jer pažnja javnosti brzo odleti na druge teme. Ali mora se ustrajati, "inače je sve samo brbljanje", kaže Griffen.

Još gore su likvidacije

Možda još i gore od takvih slučajeva pogibije na bojištima su likvidacije nepoželjnih novinara kao što je to već kronični slučaj u Meksiku. Samo tijekom ove godine je ubijeno 11 novinara, što Griffen smatra "šokirajućim" i pravim "krvoprolićem novinara". Takva ubojstva su u pravilu povezana s izvještavanjem o narko-kartelima, ali onda i o (ne)djelovanju policije i istražitelja. "Upravo je nepodnošljivo da službeni Meksiko nije u stanju stati na kraj tim slučajevima." 

S druge strane, isto tako je činjenica da na bojišta širom svijeta odlaze i mladi i neiskusni novinari misleći da su im kamera ili mikrofon i natpis "Press" dovoljna zaštita od metka. To je često kobna greška. Ades-Mevel kaže kako će i Reporteri bez granica novinarima osigurati potrebnu zaštitnu opremu: "Na primjer u Ukrajini djelatnici medija svakako moraju biti opremljeni kacigama i pancirnim prslucima", ali ni to neće uvijek pomoći.

Abu Akleh na svom zadatku nije imala baš nikakvu zaštitnu opremu, ni kacigu, ni prsluk. Je li i toj iskusnoj novinarki nije bilo jasno kako bi se prosvjedi o kojima je izvještavala lako mogli pretvoriti u oružani sukob? U svakom slučaju, to je za Ades-Mevel tragedija: "Ona je bila ikona, veoma poznata novinarka. Ona je simbol za novinare čitavog svijeta, ne samo na Bliskom istoku nego svugdje. Čitav svijet medija tuguje."