To nije znak smirivanja situacije u Ukrajini

Oslobađanje vojnih promatrača Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi (OESS) treba pozdraviti, ali to nije znak smanjenjena napetosti u Ukrajini, ističe u komentaru Ingo Mannteufel.

Poslije tjedan dana, proruske separatističke snage u istočnoj Ukrajini pustile su na slobodu zapadne i ukrajinske vojne promatrače, koji su bili na licu mjesta na osnovu jednog sporazuma OESS-a. Vladimir Lukin, specijalni izaslanik ruskog predsjednika Vladimira Putina, uspio je osigurati bezuvjetno oslobađanje.

Treba pozdraviti to što su separatističke snage oslobodile ljude koje su bili nazvali "NATO špijunima" i "ratnim zarobljenicima". Također se mora napomenuti da se na kraju Rusija uključila kao posrednik - nakon inzistiranja Zapada i uz pomoć bivšeg njemačkog kancelara Gerharda Schrödera. Na žalost, njihovo oslobađanje, ipak nije signal za smirivanje sukoba.

Jer borbe između ukrajinskih vladinih snaga i teško naoružanih separatističkih milicija u istočnoj ukrajinskoj regiji Donjeck, nastavljaju se nesmanjenom žestinom: Ukrajinski ministar unutarnjih poslova Arsen Avakov izjavio je u subotu ujutro da se nastavljaju vojne operacije protiv proruskih snaga u selu Kramatorsk, nekoliko kilometara od Slawanska.

Isto tako, događaji posljednjih sati u jugozapadnom ukrajinskom lučkom gradu Odesi ukazuju na dodatno zaoštravanje sukoba, nakon uličnih borbi i požara (petak) u zgradi sindikata s mnogo mrtvih.

Na obje strane postoje snage koje izazivaju eskalaciju ili traže rješenje silom. Zahtjev Zapada za mirnim rješenjem krize u Ukrajini se sve manje sluša: proruske separatističke snage i dalje rade na destabilizaciji Ukrajine, kako bi se spriječili za 25. svibnja zakazani predsjednički izbori.

S obzirom na progresivni gubitak kontrole u istočnoj Ukrajini, vlasti u Kijevu su u teškoj situaciji - pod pritiskom ukrajinske javnosti da pokažu snagu i upotrijebe silu protiv separatističkih snaga. U svakom slučaju, teško je gledati skrštenih ruku kako se Ukrajina raspada. Ova eksplozivna mješavina tvrdoglavosti, širenja straha i uzajamnog optuživanja je recept za građanski rat u Ukrajini, posebno zbog toga što susjedna Rusija pritom igra ulogu vraga.

Ruska perfidna taktika

Poslije pada ukrajinskog predsjednika Janukoviča, prozapadne vlasti u Kijevu, oko Turčinova i Jazenjuka, izazvale su strah u Kremlju da bi u geopolitičkoj igri nultog zbroja, Ukrajinu mogla dobiti EU, a srednjoročno i NATO. Zbog toga je rusko rukovodstvo iskoristilo slabost ukrajinske središnje vlasti i u ožujku pripojilo Krim.

Ruska politika sada ima cilj spriječiti predsjedničke izbore 25. svibnja, i time i legitimnost nove ukrajinske središnje vlasti. Čini se da pritom svjesno riskira izbijanje rata u Ukrajini, a možda baš i računa s tim. To što je ruski posebni izaslanik uspio osloboditi vojne promatrače, pokazuje da Kremlj ima veći utjecaj na separatističke snage nego što kaže i da bi ih mogao smiriti – samo ako želi.