Trag mučenja vodi ravno do Assada
21. svibnja 2019U međuvremenu je u rukama nevladinih organizacija na Zapadu preko 800.000 spisa i dokumenata sirijskih snaga sigurnosti. U pravilu su oni nađeni u uredima sirijskih snaga sigurnosti koji su za vrijeme rata neko vrijeme bile pod nadzorom oporbenih snaga. Dokumenti su prošvercani iz Sirije i „Sirijski centar za pravdu i odgovornost" (Syria Justice and Accountabillty Centre, SJAC) sa sjedištem u Washingtonu je po prvi puta objavio analizu prikupljenih dokumenata.
Ono što je najvažnije u toj analizi jesu materijalni dokazi kako odgovornost za uhićenja i mučenja koja su masovno počela nakon prvih prosvjeda protiv vlade Sirije u 2011., vodi do samog državnog vrha Sirije. „Prvi puta u povijesti Sirije su sad objavljeni dokazi da su i najviši članovi vlade Sirije upleteni u te događaje", kaže direktor SJAC Mohammad Al Abdallah. Samo njegova organizacija posjeduje više od 480 tisuća dokumenata koji su bili osnova za izvještaj objavljen ovoga utorka (21.5.) pod naslovom Walls Have Ears, "I zidovi imaju uši". Većina njihovih dokumenata su od 2013. dolazili iz osvojenih gradova Tabka i Al Rakka, a nešto je stiglo i iz Idliba nakon što su 2015. od tamo otjerane Assadove snage.
„U roku od 24 sata sve o svakom prosvjedniku"
Analiza dokazuje „lanac odlučivanja sirijskih odjela tajnih službi, teške slučajeve kršenja ljudskih prava, ali i opseg u kojoj mjeri su te tajne službe bile upletene na svim područjima svakodnevnog života u Siriji", piše u izvješću. U njemu se vidi i kako su sirijske tajne službe još od 2011. vodile popise svih osoba koje su se smatrale nepodobnima za tamošnju vlast.
Tako u jednom spisu od 13. lipnja 2011. poslanom svim područnim uredima direktor „političkog odjela tajne službe" traži „u roku od 24 sata" sve informacije o svakoj osobi koja je sudjelovala u prosvjedima protiv sirijskog predsjednika Assada. Mnogi od njih su bili uhićeni, nerijetko i mučeni. Sve to dokazuje i preko 26 tisuća fotografija koje je snimio jedan fotograf sirijske vojne policije i koje su prošvercane iz Sirije. Sad su to dokazi za policijsku i kaznenu istragu protiv pripadnika sirijskog režima u više država Europe, između ostalih i u Njemačkoj.
Zapravo najviše dokumenata i dokaza zločina u Siriji čuva zaklada sa sjedištem u Europi, ali iz koje se tek rijetko nešto čuje. U Nizozemskoj je sjedište Komisije za međunarodnu pravdu i pravnu odgovornost koja je od početka sukoba u Siriji uspjela sakupiti preko 800 tisuća tajnih dokumenata iz te zemlje. Njih analizira više desetaka stručnjaka i u njima traže osnove za kazneno gonjenje posve konkretnih djelatnika sirijskog režima. Njihov rad novčano pomaže više vlada europskih država, između ostalih i vlade Velike Britanije i Njemačke.
Dovoljno dokumenata protiv Assada
Na radnom stolu direktora ove zaklade Williama Wileya tako stoji organigram čitavog lanca donošenja odluka za snage sigurnosti u Siriji. Tu su i sve četiri tajne službe Sirije, njihovi odjeli i podružnice u gradovima i provincijama te zemlje. Iznad svih njih je „Ćelija za krizno upravljanje" koju je osnovala u Siriji vladajuća Baath stranka kako bi koordinirala borbu protiv prosvjednika. Tom „ćelijom" predsjedava sam Bashar al Assad, predsjednik Sirije.
Wiley je kanadski pravnik koji je bio član Tužiteljstva i Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju i Suda za zločine počinjene u Ruandi u Den Haagu. Kada je vodio istragu protiv vođe bosanskih Srba Radovana Karadžića zbog opsjedanja Sarajeva, nije bilo dokumenata. Danas je drugačije. On ukazuje na zapisnik sastanka te „Ćelije za krizno upravljanje" od 5. kolovoza 2011. na kojem je i državni vrh naložio „svakodnevne racije protiv organizatora prosvjeda" i protiv „svih koji narušavaju ugled Sirije u stranim medijima".
Ako se želi razumjeti kako je došlo do tih tisuća žrtava mučenja u Siriji mora se „početi sa tim dokumentima", objašnjava Wiley u razgovoru s novinarima DW. Kod žrtava sirijskog režima se „u mnogo slučajeva radi tek o posve običnim ljudima koji čak nisu bili niti politički aktivni, ali su možda znali nekoga tko se politički angažirao u oporbi". Bivši djelatnik odvjetništva UN-a je siguran kako su već ti dokumenti dovoljni da se izvede predsjednika Assada pred Međunarodni sud pod optužbom za zločine protiv čovječnosti.
Neki već jesu iza rešetaka
Naravno, realistično bi to bilo za očekivati tek nakon što trenutni predsjednik Sirije postane pretežak teret za njegove saveznike i bude prisiljen napustiti zemlju. „Imamo mnogo primjera takvih slučajeva: Laurent Gbabgo, bivši predsjednik Obale Bjelokosti je odstupio s dužnosti i završio u Den Haagu. Ili Charles Taylor, bivši predsjednik Liberije, je iz izgnanstva završio ravno u zatvoru."
On je uvjeren kako i sirijskog predsjednika Assada čeka slična sudbina: „Nema baš nikakvih dvojbi u dokazne materijale za sudioništvo predsjednika Assada u najgorim ratnim zločinima i u zločinima protiv čovječnosti", konstatira Wiley. Spis optužnice će se sigurno zasnivati upravo na tim materijalima sirijskih snaga sigurnosti. Već sad su oni osnova za više tužbi u državama Europe za zločine protiv čovječnosti. U Francuskoj je početkom ove godine tamošnja policija uhitila jednog bivšeg suradnika sirijske tajne službe, u Njemačkoj je ista sudbina zadesila i dva druga Sirijca. Među njima je i Anwar R. koji je još uvijek u istražnom zatvoru u Berlinu i državno odvjetništvo ga tereti kako je kao zapovjednik jednog odjela tajne službe u Damasku bio odgovoran za mučenja zatočenika.
Wiley nam kaže kako se diljem Europe vodi kazneni postupak protiv „deset do dvanaest osoba slično visoko pozicioniranih kao Anwar R", ali i kako bi „takvih osoba moglo u Europi biti još više. Posve sigurno ih ima mnogo koji više nisu u Siriji, pogotovo u Turskoj ili u drugim državama Bliskog Istoka." Siguran je da će u slijedećim godinama biti sve više sudskih postupaka protiv zločinaca iz sirijskog režima, a da će jednog dana na optuženičku klupu morati sjesti i Bashar al Assad.