Tragači za blagom na Gottesbergu
12. travnja 2012
Da bi došao do podzemnog bogatstva, geolog Jörg Reichert mora prvo strmom cestom uz brdo. Njegovo terensko vozilo se provlači kroz gradić Muldenhammer na obližnje brdo Gottesberg. Na visoravni, 800 metara nadmorske visine, pruža se prekrasan pogled na šume i brežuljke, područja koje već i imenom svjedoče da sadrže blago pod sobom: Erzgebirge, u prijevodu Rudno gorje.
Susjedna Češka je udaljena tek nekoliko kilometara, a Jörg Reichert obilazi kamion na kojem je učvršćena bušilica koja polako prodire kroz zemlju. Iz bušilice uzima uzorke tla koji bi trebali otkriti, da li više stotina metara pod površinom doista leži blago.
Dvije milijarde eura pod nogama?
Prema dosadašnjim nalazima, Reichert je siguran da je tako: "Pod našim nogama leži otprilike 120 tisuća tona kositra", tvrdi geolog koji radi po nalogu Deutschen Rohstoff AG. Ova tvrtka po čitavom svijetu traži zlato i srebro, ali i sve više rudna bogatstva i po Njemačkoj. Ako je Reichert u pravu, onda se doista nalazimo na najvećem, do sada nekorištenom nalazištu kositra na čitavom svijetu. Trenutna cijena tone kositra je 18 tisuća eura - što znači da ovdje leži blago od preko dvije milijarde eura.
No to je tek daleka budućnost: još uvijek se neumorno provode probna bušenja, a dugačke šipke stijenja i tla će se onda poslati na analizu u zemlju koja ima mnogo iskustva sa kositrom, u Švedsku. Tek ako i te analize pokažu kako bi se eksploatacija isplatila, mogao bi početi stvarni lov za blagom.
Zapravo, malo koja zemlja je tako solidno proučila svoje geološke osobine kao nekadašnja Njemačka Demokratska Republika. Poznato je kako se na Rudnom gorju već odavno pronalazio cink, bakar i kobalt, a još nacisti su tamo tražili uran za svoje atomske projekte. No raspadom socijalizma, neko vrijeme je ostala tek eksploatacija smeđeg ugljena, ali i to je bilo na granici isplativosti. Tek vrtoglavim porastom vrijednosti sirovina se opet počelo razmišljati o otvaranju novih rudnika.
Groznica već trese
Gradonačelnik Muldenhammera, Jürgen Mann čini sve kako bi taj dan došao što ranije. Rudno gorje je danas tek turističko odredište onih koji se žele vratiti prirodi i spokoju. Ali od toga taj gradić od oko 4000 stanovnika, jedva može živjeti. Prilika za zapošljavanje jedva da ima, mladi odlaze na školovanje u druge, veće gradove - i u pravilu se više nikad ne vraćaju. Posljednji rudnik u tom kraju je zatvoren još sredinom prošlog stoljeća, a vizija novog poduzetništva u njegovom gradu gradonačelnika potiče da brzo izdaje dozvole i na svaki način pomaže tvrtkama. Računica je jasna: svaki radnik u rudniku može stvoriti još pet radnih mjesta - u opskrbi, trgovini, uslužnim djelatnostima...
Ali i Jürgen Mann ne želi da tamošnje blago ode negdje drugdje: "Pobrinut ćemo se da dobit od ovih nalazišta uglavnom i ostane ovdje, u Muldenhammeru." Pokrajinski predsjednik stranke zelenih Saske, Volkmar Zschocke također upozorava kako to blago pod zemljom ne smije zamračiti um prilikom donošenja dugoročnih odluka. "Ono što nipošto ne želimo jest da ovdje dođu međunarodni koncerni i da, kako bi što prije ostvarili što veću dobit, opljačkaju nalazišta" - i da iza njih ostane samo otpad, uništena priroda i napušteni pogoni.
On i sam živi u nedalekom Chemnitzu i zato traži da kompanije, koje bi i kopale u području koje se danas krasi prirodnim ljepotama, ostave najmanje deset posto vrijednosti iskopanih metala lokalnoj vladi kako bi se promicalo recikliranje već korištenih sirovina.
No i prije nego što se počne sa diobom blaga, do njega treba doći. Da li će tako - biti opet? Rudarska groznica je već tresla tim područjem nekoliko puta, već u sedamnaestom stoljeću je tamo bio više od 40 rudnika. Mnoga okolna mjesta i gradovi su svoje nekadašnje bogatstvo stekla od blaga pod zemljom Rudnog gorja. Ovaj puta će trebati čekati barem ljeto, dok ne stignu analize laboratorija u Švedskoj. Do onda će jedino blago tog gorja biti ljepota prirode.
Autor: Richard Fuchs / A. Šubić
Odg.ured: Željka Telišman