Transrodne osobe u ultrakonzervativnom društvu
17. svibnja 2021
Prije nego što je dobio odobrenje za operaciju promjene spola, Saman Arastoo razmišljao je i o posljedicama. On je u dobi od 40 godina, kao žena, izgradio glumačku karijeru u iranskoj kinematografiji i kazalištu. Znao je da će mu njegova odluka naštetiti karijeri, ali planirao je da se operira. Sada većinu svog vremena provodi osiguravajući da transseksualni dječaci i djevojčice ne žure s operacijom promjene spola – što je relativno lako izvediva opcija u Iranu.
Usprkos krutim stavovima Irana u pogledu seksualnosti, glavni grad Teheran proglašen je jednim od svjetskih centara za operacije promjene spola. Transrodne osobe žive i rade bez zakonskih prepreka u toj zemlji. Vlada čak pomaže onima koji žele na operaciju kada je u pitanju pokrivanje troškova hormonske terapije i operacije promjene spola.
Postupak je postao legalan nakon kampanje transrodnih žena sredinom 80-ih prošlog stoljeća. Maryam Khatoon Molkara upoznala je Ruhollaha Homeinija, tadašnjeg iranskog vjerskog i političkog vođu, i rekla mu kako je smještena u psihijatrijsku ustanovu gdje joj prisilno ubrizgavaju muške hormone. Potaknut njezinom pričom, Homeini je izdao dekret kojim se dozvoljavaju operacije promjene spola i jamči građanska prava transrodnim osobama.
Kada se radi o drugim oblicima identiteta koji nisu heteroseksualni, država nije tako popustljiva: pod određenim okolnostima, homoseksualci i lezbijke suočavaju se s drakonskim kaznama. Jedina prednost je što su homoseksualci izuzeti od služenja obveznog vojnog roka. No, za homoseksualni odnos ne prijeti samo smrtna kazna već vlada u Teheranu muškarce, koji žele imati spolne odnose s drugim muškarcima, klasificiraju kao mentalno bolesne i zbog toga nesposobne za vojnu službu - ali i nepodobne za široki spektar poslova u javnim službama.
Zalaganje za prava homoseksualaca u medijima je zabranjeno. Istodobno, iranski službeni mediji svako malo objavljuju priče u kojima ističu nezadovoljstvo transrodnih osoba i donose izvještaje u kojima osuđuju transfobiju i traže značajniju podršku vlade.
Saman Arastoo zarađuje za život kao pisac drama o transseksualnim ljudima i režira ih s transrodnim glumcima.
Iransko "rješenje" sa sve više problema
Odobravanje operacije promjene spola od strane države povezano je s netolerancijom prema homoseksualcima. "Draže im je da ljudi idu pod nož nego da prihvate nebinarnu prirodu roda", kaže Arastoo. "Morate biti ili muškarac ili žena, ništa što je između toga se ne priznaje."
Zara Saiedzadeh predaje na švedskom sveučilištu Örebro rodne studije s fokusom na transrodni život u Iranu. "Mogućnost operacije ne znači da vlada prihvaća transseksualne osobe", kaže ona. "I to sigurno ne znači da su njihove potrebe i njihova prava zadovoljena."
Iran je jedna od zemalja koja i dalje smatra da transseksualne osobe imaju mentalni poremećaj - Svjetska zdravstvena organizacija prestala ih je klasificirati kao takve 2019. Taj pristup ima previše štetnih efekata, uključujući pogrešne dijagnoze pacijenata i suočavanje sa zastrašivanjem od strane medicinskog osoblja kada se vode razgovori o spolnom identitetu, tvrdi se.
Prije operacije, pacijenti moraju obaviti savjetovanje kako bi se osiguralo da imaju rodnu disforiju, odnosno poremećaj rodnog identiteta i da su spremni za cijeli tretman. Arastoo smatra da se cijeli postupak često ne nadgleda na pravi način. "Psihoterapeut može biti nesposoban, čak i transfobičan", kaže on. "Savjetovanja izazivaju osjećaj stida i mržnje prema samom sebi, koju društvo nameće transrodnim osobama."
"Čak i nakon operacije nitko ne može očekivati lijep život", smatra Zara Saeidzadeh. "Dok transseksualne osobe ne budu zakonski priznate i dok ih ne priznaju obitelj, prijatelji i zajednica, oni će biti suočeni s nizom problema i različitih poteškoća u svom svakodnevnom životu."
Iranski zakon ne štiti transseksualne osobe od stigmatizacije, zločina iz mržnje ili nasilja u porodici, a vlada nema konkretan plan za normalizaciju i demarginalizaciju takvih osoba. Obitelji se odriču svojih tinejdžera, koje su odgajali u konzervativnom okruženju i ti mladi ljudi moraju se boriti kako bi pronašli svoje mjesto pod suncem.
Učiniti život ljepšim
"Nije točno da su transseksualci samo potlačeni i jadni ljudi koji nemaju svoj život," kaže Saeidzadeh. "Usprkos svim poteškoćama, oni su zahvaljujući angažmanu i vlastitim inicijativama osmislili svoj život u Iranu." Tijekom svog istraživanja Saiedzadeh je, kako kaže, intervjuirala ljude koji su naučili brzo mijenjati identitete i uloge, stvarajući i polažući pravo na vlastiti društveni prostor. "Oni su stvorili zajednice koje se međusobno podržavaju i štite". Online-aktivizam je, primjećuje ona, igrao veliku ulogu u podizanju svijesti i izgradnji zajednica uz pomoć brojnih web-stranica i sadržaja na društvenim mrežama. Vlasti ih doduše i dalje nadziru i blokiraju, ali uvijek se pronađu načini da se zaobiđu zabrane.
Osim interneta, veliku ulogu odigrao je i aktivizam. Koristeći kazalište kao oblik terapije i uz pomoć volontera-terapeuta, Saman Arastoo redovito organizira radionice kako bi olakšao komunikaciju između transseksualnih osoba i njihovih obitelji. "Kada se sretnu daleko od očiju onih koji to osuđuju, obitelji shvate da se nemaju čega plašiti ili sramiti, a transseksualna djeca otkriju pod kakvim se pritiskom nalaze njihove obitelji."
Davanje snage transseksualnim muškarcima i ženama još jedan je od ciljeva Arastoovih radionica. "Mnogi od tih ljudi, pod utjecajem nekvalificiranih psihologa, vjeruju da je normalan život nemoguć dok ne dobiju svoje pravo tijelo." Kroz radionice, sudionici nauče prestati čekati na operaciju „potvrde” spola. Svoje obrazovanje i osobni razvoj oni počinju stavljati iznad operacije.
"Operacija može pričekati dok ne dođe pravo vrijeme. Do tada ćete možda morati nositi odjeću koja vam se ne sviđa i pretvarati se da ste ono što niste", kaže Arastoo i zaključuje: "Znam da je teško, ali to većina ljudi ionako već radi u ovoj zemlji."