Treba i dalje raditi na raskrinkavanju neonacista

Tri desničarska ekstremista su koncem devedesetih bez traga nestali s vidika, usprkos pomnom nadzoru Službe za zaštitu ustavnog poretka. Dok su živjeli u podzemlju dogodila su se zagonetna serija ubojstava. Ubijeno je devetero muškaraca stranog porijekla, ciljanim hicem i to iz istog oružja. U studenom 2011. je policija pronašla leševe oba muškaraca neonacističke trojke. Oduzeli su si život kako bi izbjegli uhićenje. Njihova suradnica se nakon kraćeg bijega predala policiji.

U godinama prije toga su se ubojstva osam Turaka i jednog Grka povezivala s organiziranim kriminalom. Istražiteljima su osobito sumnjivi bili i članovi obitelji žrtava. Mafija, droge, pranje novca... Oko tih pojmova je kružila istraga. Istražiteljima je jedva padalo na pamet istražiti rasističke motive. Ako je netko i usprkos tome spomenuo tu mogućnost, nije ga se uzimalo ozbiljno. Umjesto toga se i poseban odred policije zvao "Bospor". U tom okružju je ubojicama iz neonacističkog miljea bilo lako ostati neotkrivenima i dalje kružiti po zemlji.

Nema pomoćnika neonacistima među državnim službenicima

Kad je taj teroristički trio upravo programatskog naziva Nacionalsocijalističko podzemlje (Nationalsozialistische Untergrund, NSU) gotovo slučajno otkriven, zaprepaštenje je bilo golemo. Može se reći kako ohrabruje, ali i kako je bilo potrebno što se njemački Parlament već početkom 2012. odlučio na formiranje istražnog povjerenstva, i to bez obzira koga će ono trebati istražiti - i to je bila volja svih parlamentarnih stranaka. Jer već tada je sve nedvosmisleno ukazivalo na zastrašujući zaključak: svi organi sigurnosti su zakazali i to na užasan način. Zasluga je članova povjerenstva da su godinu i pol uporno istraživali uzroke ovog propusta i donekle dobili prave odgovore.

O dužnosnicima službi sigurnosti i političarima mnogo govri i öinjenica da je Povjerenstvo, ispitujući svjedoke, često dolazilo do zidova šutnje. Jer kad se ne dobiva odgovor uz objašnjenje da se time štiti izvori Službe za zaštitu ustavnog poretka među neonacistima ili kad se čak uništavaju spisi tajnih službi koji bi mogli biti povezani s terorističkom trojkom, onda se nužno nameće i pitanje, da li netko i u njemačkim službama namjerno muti istinu.

Zato je umirujuće da su zastupnici baš svih stranaka u Povjerenstvu jednoglasno isključili mogućnost da neonacisti imaju svoje pomoćnike i u redovima njemačke policije i službe sigurnosti.

Povjerenstvo jasno govori što misli

Usprkos tome je bilo ispravno i važno na kraju čuti od predsjednika istražnog povjerenstva kako se kod ove serije ubojstava neonacističkih terorista radilo o "propustu nadležnih službi kakvom nema premca u povijesti". Još je važnije što je ovo tijelo uputilo konkretne prijedloge politici i društvu, koje pouke treba izvući iz ove neonacističke katastrofe.

Prvi koraci se već čine. Tako je u međuvremenu uspostavljena središnja baza podataka o desnom ekstremizmu i zajednički centar za borbu protiv terorizma u sektoru kriminala s rasističkim motivima. I Služba za zaštitu ustavnog poretka se korjenito mora promijeniti. A da se ne zaborave svi ovi zahtjevi povjerenstva, u slučaju potrebe će tu biti i javnost koja će paziti da političari i naprave što treba učiniti. A tajna služba koja se bavi sigurnošću u zemlji, obzirom na brojne propuste, može zapravo biti sretna što većina članova ipak nije podržala zahtjev stranke Ljevice da se ona - ukine.

Svugdje ima rasizma

Bez obzira na sve te nužne reforme u službama, Njemačka se konačno mora i na vjerodostojan način suočiti s rasizmom u svakidašnjem životu. Pretpostavka tome jest i da se vidi taj problem u mnogim društvenim sredinama, a ne da se umanjuje njegov značaj i tumači kao izvanredni slučaj. Već godinama postoje ozbiljne studije o razmjerima diskriminacije, ne samo u državnim službama, nego i u školama, na sportskim igralištima i na radnom mjestu.

Istražno povjerenstvo je već zbog vremenskih okvira moglo tek dotaknuti taj problem. Ali njegovu dobru volju je dokazao već i time što je pozvao mnoge stručnjake da im pomognu dobrim savjetom. Među njima je bila i ombudsman njemačke vlade za obitelj žrtava neonacističkog terora Barbara John koja je već na početku bila pred povjerenstvom i čije su kritike i ideje našle svoje mjesto i u zaključnom izvješću.

A novinari?

Kad nakon izbora 22. rujna u klupe Bundestaga dođu novi zastupnici, treba se nadati kako će i oni biti uvjereni da se desnom ekstremizmu i rasizmu treba pridavati nužna pažnja. Za to nije nužno potrebno novo povjerenstvo i može se zamisliti i formiranje tek nekakve komisije u kojoj će biti zastupnici i stručnjaci i koja će se baviti svim brojnim očištima ovog problema. A ako buduća vlada bude i trajno financijski pomagala inicijative protiv desnog ekstremizma - a ne samo tek povremeno plaćala račune ponekog projekta, tada bi i to bila još jedna važna poruka.

A na kraju smo tu i mi u njemačkim medijima koji trebaju paziti da se ne šire stereotipi i utvrđuju predrasude. Jer, upravo su bili novinari ti koji su ovu seriju neonacističkih ubojstava obilježili pojmom "Döner-ubojstva" ("Kebab-ubojstva").