Trebamo li prisilne licencije za cjepiva?

PROTIV

- Patenti služe farmaceutskim kompanijama kao poticaj za istraživanje i inovacije. Prihodima od licencija koncerni mogu nadoknaditi svoje troškove za istraživanja i zaštićeni su od konkurencije jeftinih generičkih proizvođača (op. red.: proizvode lijek istog sastava, koji je jeftiniji nego original).

- Prisilne licencije nisu prikladne za cjepiva, jer za njih postoji samo privremena dozvola koja se odnosi na unaprijed definirane količine, te stoga ne bi mogle pokriti masovno cijepljenje. Njih predviđa Sporazum o trgovinskim aspektima prava o intelektualnom vlasništvu iz 1994. poznat kao „TRIPS". Pored toga, pravni sporovi i pregovori u slučaju prisilnih dozvola traju dugo i sprečavaju brzu proizvodnju lijekova.

- Prisilne licencije odvraćaju farmaceutske kompanije od ulaganja i mogu dovesti do sankcija. Tako je, na primjer, američka kompanija Abbott nakon uvođenja prisilne licencije odnosno prisilnog davanja dozvole drugim kompanijama da proizvode njen antiretrovirusni lijek protiv AIDS-a, povukla sve svoje zahtjeve za odobrenje ovog lijeka na Tajlandu. Kao rezultat toga antiretrovirusni koktel Kaletra, koji je Svjetska zdravstvena organizacija  preporučila kao standardni lijek protiv AIDS-a, više nije bio dostupan u toj zemlji.

- Postoji alternativa izdavanju prisilnih licencija: tvrtke odnosno proizvođači lijekova mogu izdavati dobrovoljne ili privremene licencije ili sklapati sporazume o suradnji. U lipnju 2020. godine AstraZeneca je potpisala sporazum s najvećim svjetskim proizvođačem cjepiva - Institutom za serum u Indiji (SII). To omogućava indijskoj kompaniji da bez licencije proizvede milijardu doza cjepiva za zemlje s niskim ili srednjim bruto-društvenim proizvodom.

ZA

-Svjetska trgovinska organizacija (WTO) predviđa da se prava intelektualnog vlasništva i patenata u izuzetnim situacijama mogu privremeno opozvati. Članak 31. sporazuma TRIPS predviđa da u slučaju izvanredne situacije države članice mogu izdati prisilne licencije za proizvodnju njima važnog patenta/izuma. Takva izvanredna situacija bi se mogla odnositi na nedostatak cjepiva. Jer prema navodima britanske nevladine organizacije Oxfam bogate zemlje s 13 posto svjetske populacije kupile su više od polovice do sada planirane proizvodnje cjepiva.

- Brazil i Tajland su već imali iskustva s prisilnim licencijama tokom pandemije AIDS-a. Prijetnja Brazila da će nametnuti prinudnu dozvolu za proizvodnju antiretrovirusnih lijekova Efavirenz (Merck) i Nelfinavir (Roche) dovela je 2001. godine do smanjenja cijena za 60 posto. 2007. godine prisilna licencija je prvi put upotrijebljena protiv kompanije Merck, nakon što su propali obnovljeni pregovori o smanjenju cijena. Tajland je u siječnju 2006. godine izdao prinudne licencije kompaniji Abbott koja proizvodi lijek pod nazivom Kaletra, i koncernu Sanofi-Aventis, proizvođaču lijeka Plavix. Čak i nakon što je Abbott naknadno uveo sankcije, Tajland je mogao jeftino proizvoditi lijekove protiv AIDS-a.

- Budući da je istraživanje za razvoj cjepiva protiv koronavirusa financirano novcem poreznih obveznika, rezultati bi trebali biti javno dostupni. Pravo farmaceutskih kompanija na dobit ne može biti veće od prava na zdravlje.

- Prisilne licencije imaju veći učinak od žalbi. Međunarodna zajednica je u velikoj mjeri ignorirala apel Svjetske zdravstvene organizacije od 19. svibnja 2020. da se stvori globalna "tehnološka platforma" za proizvode protiv covida-19 tako da cjepiva, lijekovi i prava intelektualnog vlasništva mogu biti dostupni kao "globalno javno dobro". Ujedno je inicijativa "Globalni pristup cjepivima protiv covida-19" (COVAX), koju je pokrenula Svjetska zdravstvena organizacija, a koja ima za cilj da zemljama omogući pristup cjepivima bez obzira na njihovu kupovnu moć, je nedovoljno financirana.