Trijumf "genšerizma"

Toga dana za toga čovjeka ni jedan superlativ nije izgledao pretjeran. Hansa-Dietricha Genschera se u berlinskoj centrali FDP-a (Stranke slobodnih demokrata) naziva "arhitektom njemačkog ujedinjenja". Ugovor o konačnim odredbama u vezi s Njemačkom naziva se "zvjezdanim trenutkom diplomacije". To je naime službeni naziv ugovora kojim su četiri sile pobjednice u Drugom svjetskom ratu (SAD, Sovjetski Savez, Velika Britanija i Francuska) 45 godina nakon rata okončale podjelu Njemačke na dvije države. U ime Savezne Republike Njemačke Genscher je 12. rujna 1990. potpisao Ugovor 2+4, kako se on neslužbeno naziva.

Četvrt stoljeća kasnije ovog u međuvremenu 88-godišnjaka na pozornicu dvorane u sjedištu FDP-a (Thomas-Dehler-Haus) dovoze u invalidskim kolicima. Genscher sjedi mirno i sluša pohvale svojih liberalnih stranačkih kolega i prije bi se moglo reći da ih podnosi nego da u njima uživa. Veliki, stari čovjek njemačke vanjske politike u vrijeme Hladnog rata često je i dugo, istina, stajao pod svjetlima pozornice, ali nikad za njima nije čeznuo. Ona se i 23 godine nakon što je napustio aktivnu politiku automatski usmjeravaju prema njemu.

S njegovim imenom se povezuju miljokazi politike popuštanja napetosti. FDP je za vrijeme svečanosti na to podsjetio nizom povijesnih slika. Taj vremeplov počinje 1. kolovoza 1975. u Helsinkiju potpisivanjem Završnog dokumenta Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji (KESS), a završava prvim parlamentarnim izborima u ujedinjenoj Njemačkoj 2. prosinca 1990. godine.

Genscherova politika prema Istoku

U međuvremenu, ali i puno ranije, Genscher, koji je od 1974. do 1992. bio njemački ministar vanjskih poslova, aktivno je radio na smanjivanju napetosti u odnosima Istoka i Zapada. Nova politika prema Istoku, koju su pokrenuli Genscherovi liberali i Socijaldemokrati krajem 1960-ih nije samo kod saveznika izazivala negodovanje. I konzervativci u vlastitoj zemlji su vidjeli opasnost njemačkog posebnog puta i okretanja u smjeru Moskve. Kad se to ima u vidu, Ugovor 2+4 se doima kao čudo. Jer, i 1990., godinu dana nakon pada Berlinskog zida, sumnjičavost je bila velika.

Osobito britanska premijerka Margaret Thatcher boji se ponovno ujedinjene Njemačke. U to vrijeme pitanje kraja podjele Njemačke visi o svilenoj niti. U Londonu, ali i drugdje, pogrdno se govori o "genšerizmu". Ali, unatoč svim retoričkim napadima i diplomatskim podmetanjima Genscher uspijeva raspršiti sumnje.

No, posljednje sumnje su uklonjene tek pola godine nakon potpisivanja Ugovora 2+4. Sovjetski Savez je, kao posljednja od sila pobjednica, 4. ožujka 1991. ratificirao povijesni dokument. Bio je to konačni trijumf "genšerizma".

"Naš narod je postao narod dobrog primjera"

Danas taj nekoć pogrdni naziv zvuči kao iskaz poštovanja. A onaj kome se ono odaje daje svojim nasljednicima na diplomatskom parketu nekoliko savjeta. Velikom opasnošću Genscher smatra atomsko oružje, koje bi moglo dospjeti u krive ruke. Kao rješenje problema u obzir dolazi, po njegovom mišljenju, samo potpuno uklanjanje atomskog oružja u cijelom svijetu. "Još nije kasno, ali vrijeme za to neće dugo trajati!" U vezi sa svojom omiljenom temom, Europom, ukazuje na potrebu veće međusobne solidarnosti. "Nama Nijemcima neće dugoročno biti dobro ako našim susjedima bude dugoročno išlo loše." A u vezi s aktualnom masovnom pomoći izbjeglicama s Bliskog istoka Genscher hvali svoje sunarodnjake: "Naš narod je postao narod dobrog primjera."