Trkač s protezama hoće na Olimpijske igre

Dvadesetjednogodišnji atletičar želi nastupiti na utrci na 400 metara skupa s ostalim trkačima koji nisu invalidi. Ali, Međunarodni atletski savez mu nije dao dopuštenje. Protiv te odluke Pistorius je prošloga tjedna podnio tužbu Međunarodnom športskom sudu (Court of Arbitration for Sport). „Očito stvari nisu išle onako kako smo htjeli, počevši od toga kako je zabrana provođena i slično, što nas je dovelo do toga gdje smo sada. Nažalost to je malo promijenilo moju sezonu“, kaže Pistorius.

„Proteze kao doping“

Međunarodni atletski savez IAAF dao je nalog Športskoj visokoj školi u Kölnu da ispita, je li Pistorius zbog proteza u prednosti pred drugim trkačima. I stručnjaci su došli do zaključka da proteze stvaraju preveliku prednost. Do istog zaključka došao je i profesor Wolfgang Schild sa Sveučilišta Bielefeld, koji kaže da su „proteze kao doping“. „Nema tehničkog ili mehaničkog dopinga. Ali, ako nešto povećava sposobnost, to treba u športu zabraniti“, kaže Schild.

Schild je naglasio da proteze kod Pistoriusa nisu oprema kao primjerice klizaljke ili skije, nego pripadaju uz tijelo kao „ugrađeni čip“. Time je podržao argumentaciju IAAF-a, da proteze pojačavaju odraz atletičara. Ali, ako se to ne može nedvojbeno dokazati, Schild smatra da Pistorius mora dobiti šansu za nastup.

Točno odrediti što je dopušteno

Profesor Schild je pozvao atletske saveze da se intenzivno pozabave tom problematikom. Po njegovom mišljenju ključno je pitanje, žele li športski savezi odmjeravanje tjelesnih sposobnosti ili tehničkih. I nužno je da brzo i točno odrede, što je dopušteno, a što nije.

S ovim slučajem se, prema Schildu, može usporediti slučaj ruskog atletičara Jurija Stepanova koji je 1957. postavio svjetski rekord u skoku uvis zahvaljujući takozvanim „katapult-cipelama“. Ubrzo nakon toga te su cipele zabranjene kao nedopušteno sredstvo.