Trnovit put do promjene spola i imena

Felicia Rolletschke bori se za promjenu zakona koji regulira kako transseksualne i transrodne osobe mogu službeno promijeniti spol. Taj zakon postoji točno četiri desetljeća, a Ustavni sud je posljednji put još prije deset godina preporučio njegovu izmjenu.

Vlada je ove veljače potvrdila da radi na novom „Zakonu o samoodređenju“, nakon što je nacrt procurio do jednog desničarskog portala. Ali, nije izvjesno da će transrodne i transseksualne osobe biti zadovoljne prijedlogom.

Godine procedure

„Potrebno je mnogo muke i neugodnosti da bi se službeno promijenili ime i spol“, priča nam Felicia Rolletschke. Ona je i sama kroz to prošla i to je trajalo godinama. Rolletschke (26) u međuvremenu organizira radionice u Berlinu. Odrasla je, kaže, u „vrlo katoličkom“ bavarskom mjestašcu, a u glavni grad je došla sa 17 godina na studije. Tamo je, s 21 godinom, prestala skrivati svoj identitet.

Krajem 2015. je, kaže, našla dobrog terapeuta. „Dogovorili smo da počnem s papirologijom kako bih promijenila ime, čak i prije nego što krenem s hormonskom terapijom i operacijom. Ali, da bih počela, morala sam platiti 1.600 eura."

„Nije dobro to što je uvjet da zakonski promijeniš ime to da imaš dovoljno novca", kaže Rolletschke.

Kalle Hümpfner iz njemačke Trans asocijacije potvrđuje da su pristojbe za promjenu imena i spola visoke. „Često viđamo troškove od po nekoliko tisuća eura", kaže. „To su previsoke prepreke."

Nakon saslušanja kod suca, tim novcem se plaćaju dva „stručna mišljenja“ koja daju mahom psihoterapeuti. Oba stručnjaka moraju neovisno jedan od drugog razgovarati s trans osobom.

„Moja dva razgovora su trajala po dva sata. To je psihološko vještačenje gdje se govori o tvojoj cijeloj životnoj priči“, sjeća se Rolletschke. „Pitaju o seksualnim iskustvima, seksualnoj orijentaciji, fetišima, obiteljskoj strukturu. Govorili su o mnogim temama koje nisu bitne za pitanje roda."

Osjećala je da procjenjuju koliko odgovara stereotipu žene. „Procjenjivali su koliko mi je dobra šminka ili primijetili su da sam prekrižila noge kad sam sjela", priča ona. „I procjenjivali su moju seksualnu orijentaciju. Recimo, ako ste trans-žena i zanimaju vas isključivo muškarci, to donosi bonus poene.“

„Izgledalo je kao da misle da je biti trans psihička bolest“, dodaje Rolletschke. Takvo viđenje je Svjetska zdravstvena organizacija odbacila 2019.

Vještaci onda svoju analizu podnose sucu. Prema Hümpfnerovim riječima, gotovo svi stručnjaci dođu do istog zaključka koji iznosi i sama trans osoba. „Ta vještačenja nisu samo suvišna, nego mogu biti i ponižavajuća za trans osobe", kaže on.

Na kraju, poslije više od dvije godine, mnogo uloženog truda, novca i stresa, Rolletschke je dobila pismo da je odobrena promjena spola i imena.

Pravo na izbor s 14 godina?

Sada dva odvojena prijedloga zakona – jedan dolazi od njemačkih Liberala, drugi od Zelenih - predviđaju pravo na samoodređenje za sve starije od 14 godina.

„S 14 godina mladi ljudi mogu neovisno od roditelja odlučiti žele li se pridružiti nekoj vjerskoj zajednici ili ju napustiti", podsjeća Hümpfner. „Sloboda vjeroispovijesti je osnovno pravo. Ali prepoznavanje vlastitog roda je također pokriveno ljudskim pravima poput prava na dostojanstvo ili na slobodan razvoj ličnosti.“

Ranije je već iz postojećeg zakona izbačen član prema kojem su osobe koje mijenjaju spol morale već prije toga izvršiti operativne zahvate. Njemačka je 2017. uvela i zakonsku mogućnost da se spol i rod označe kao „divers“ (razno).

Sada se trans osobe nadaju da će zakon o samoodređenju omogućiti da se spol i ime mijenjaju bez složenih postupaka, kako je u nekim drugim zemljama. Ipak, nije izgledno da će se to dogoditi prije sljedećih parlamentarnih izbora u rujnu.

„Sama priča o promjeni ovog arhaičnog zakona je korak u dobrom smjeru. Nadam se da će uspjeti, ali nisam previše optimistična“, dodaje Rolletschke.