Trnovit put proširenja EU-a na Zapadni Balkan

„Čudna pauza s puno nepoznanica". Tako trenutnu situaciju u politici proširenja Europske unije na Zapadni Balkan vidi slovački diplomat, profesor i nekadašnji predsjedavajući Delegacije Europskog parlamenta za Zapadni Balkan, Eduard Kukan. On pritom podsjeća da se o proširenju EU dugo priča, ali se malo postiglo. „Ne postoji definirana strategija kako dalje. Uzrok tome je nekonstantna politika EU-a prema Zapadnom Balkanu te kontradiktorni signali koji dolaze iz Bruxellesa. To dovodi do političke nesigurnosti u regiji, a u pitanje dovodi i kredibilitet EU-a“, kaže Kukan.

On dodaje da se glasno najavljivana 2018. kao „godina proboja u procesu proširenja“ pokazala kao debakl. A nakon nje je uslijedilo još više problema i komplikacija u 2019. godini. Kukan upozorava i na činjenicu da se trenutna stagnacija samo može pogoršati ukoliko se brzo ne pokrene proces proširenja.

„Europska unija mora usvojiti opće primjenjivu odluku s jasnim, čvrstim i jednoglasnim stavom o obvezujućoj političkoj volji da se proces proširenja nastavi, sve do njegove uspješne finalizacije. To bi trebala biti stabilna politička osnova i prethoditi bilo kakvoj promjeni metodologije ili bi u najmanju ruku trebala biti uključena u reformski dokument“, smatra Kukan.

Makronov prijedlog nosi „prikrivene bombe"

Slovački diplomat je na konferenciji koja je održana u Europskom parlamentu u Bruxellesu kritizirao francuski prijedlog promjene metodologije pristupnog procesa. On, kaže Kukan, ne doprinosi procesu proširenja u pozitivnom smislu, već da ga usporava i čini manje praktičnim, s potencijalnim „prikrivenim bomba“ koje bi mogle urušiti čitav proces ukoliko eksplodiraju.

„Ne slažem se sa stavom predsjednika Emmanuela Macrona da se najprije provede reforma EU-a, a tek potom da se ide u proširenje“, kaže Kukan i postavlja pitanje: „O kojoj vrsti reforme govorimo, koliko će ona trajati i tko će ocijeniti kada je gotova?“ Kukan zaključuje da se francuski prijedlog mora preraditi kako bi ga se usvojilo konsenzusom, odnosno kako bi došlo do finalizacije procesa proširenja, a time i do jačanja čitavog europskog kontinenta.

Fajon: 2020. može biti dobra godina za Balkan

Analitičari istraživačkog centra Europskog parlamenta ocjenjuju da se, u „optimističnom scenariju“, za deset godina može očekivati priključenje novih zemalja Europskoj uniji. „Regija se već jednom suočila s apokaliptičnim scenarijem raspada bivše Jugoslavije, a biti izgubljen u pustinji bez orijentacije je još gore“, kaže Branislav Staniček.

No nije sve crno i bez cilja, misli šefica Delegacije Europskog parlamenta za Srbiju, Tanja Fajon. Ona kaže da postoje elementi koji, ako ih zemlje-članice EU-a i zemlje iz regije ispune, mogu učiniti da 2020. bude „dobra godina“ za Zapadni Balkan. Za početak, Fajon očekuje novu metodologiju proširenja koju će predstaviti Europska komisija, a zatim i „ispravljanje greške“ načinjene Sjevernoj Makedoniji i Albaniji. „Nadam se da će 2020. godina biti pozitivna za Zapadni Balkan. A to nam je i zajednička odgovornost. Moramo biti mudri, strpljivi i međusobno surađivati kako bi se došlo do rezultata“, rekla je Fajon.

Ocjenjujući situaciju na Zapadnom Balkanu, Fajon napominje da je EU pogriješila neotvaranjem pristupnih pregovora sa Skopjem i Tiranom. „Još prije toga, pogriješili smo s Kosovom koje je ispunilo postavljene uvijete za viznu liberalizaciju, a mi nismo uradili ništa“, ukazuje ova zastupnica Europskog parlamenta.

Ona dodaje da se u ovoj godini očekuju izbori u Srbiji koji su „važni za stabilnost regije“, kao i da „nema mira na cijelom Zapadnom Balkanu ukoliko ga nema u Bosni i Hercegovini“. „Zapadni Balkan je uvek bio i biti će dio Europe, a u odsustvu jakog europskog angažmana riskira se stabilnost regije“, zaključila je Fajon. Ona na konferenciji u Bruxellesu pozvala na iskreni dijalog EU-a i Zapadnog Balkana te na obostrano ispunjavanje preuzetih obveza.

Demografija je ključno pitanje

Da se o proširenju godinama „puno priča, a malo postiže“, stav je britanskog novinara, analitičara i pisca Tima Judaha. On je takvo stanje slikovito opisao naslovom posljednjeg izveštaja Europske inicijative za stabilnost koja o proširenju i Zapadnom Balkanu govori u tekstu pod naslovom „Hrčak i kotač“. „Eto, imaćemo sad i novu metodologiju, ali to nije neka velika znanost. Svi znaju što im je činiti. Zapadni Balkan zna što mora napraviti, a EU samo mora održati obećanje“, kaže Judah.

On upozorava da će, dok se bude „razgovaralo i pregovaralo“ o strategijama proširenja, mnogo ljudi napustiti regiju. To je, prema njegovim riječima, pravi i prvi gorući problem koji se uporno gura pod tepih. „Govorite o napretku transporta na Kosovu, o formiranju vlasti u Mostaru, ali se ne suočavamo s činjenicom da je demografsko pitanje najvažnije za čitavu regiju, kako za zemlje koje su već unutar EU, tako i za one koje tek žele postati članicama. Prema trenutnim procjenama, Bugarska će do 2050. godine izgubiti 38,6 posto svoje populacije, Srbija 23,8 posto a Hrvatska 22,4 posto“, upozorava Judah.

Nagrada za svaki međukorak

Osim usporedbe s „hrčkom i kotačem“, politika proširenja je na konferenciji u Bruxellesu prikazana još jednom slikovitom paralelom kada je direktorica u Europskoj banci za rekonstrukciju i razvoj Milica Delević podsjetila na tezu o EU-u kao crkvi: „Morate biti dobri i ponašati se kako Vam kažu, a dobrobit od toga nećete vidjeti u ovom životu.“

Ona se založila za takvu rekonstrukciju procesa pristupanja EU-u koja bi donijela konkretni boljitak za građane Zapadnog Balkana u svakodnevnom životu i to u etapama koje se ostvaruju prije članstva. „Trebali bi postojati važni međukoraci koje bi, kada su učinjeni, trebalo nagraditi. Dakle ne govorimo o ’drugoj ponudi’ za Zapadni Balkana, već o konkretiziranju procesa pristupanja u etapama“, kaže je Delević.

Ona pritom ukazuje na to da funkcionalnost proširenja ne zavisi toliko od metodologije, već prije svega od političke volje Zapadnog Balkana da provede reforme na jednoj strani, te Europske unije za proširenjem na drugoj. „A na obje strane ta politička volja nije uvijek vidljiva“, zaključuje Milica Delević.