Trump će razočarati Putina

Moskovskom Dumom se prolomio pljesak kada je stigla vest o pobjedi Donalda Trumpa. Ruski zastupnici su slavili trijumf republikanca skoro kao svoju izbornu pobjedu. Kremlj je vrlo rano, još prije godinu dana, izrazio simpatije za tada još žestokog autsajdera Trumpa. Sada se na kraju američkog izbornog maratona politička elita u Rusiji osjeća potvrđenom: Putin se ponovno kladio na pobjedničkog konja.

Naklonost prema Trumpu počiva, s jedne strane, na otporu protiv Hillary Klinton. Kremlju nikako ne bi pogodovalo da je bivša državna tajnica zasjela u Bijelu kuću jer se od nje očekivao tvrd odnos prema Rusiji kada se radi o Ukrajini, Siriji, ljudskim pravima. S druge strane su se u Moskvi obradovali signalima koje je tijekom kampanje slao Trump. Nekoliko puta je ponavljao želju za zbližavanjem SAD-a i Rusije, jednom je čak nagovijestio, doduše nejasno, da bi mogao prihvatiti i aneksiju Krima.

Slaba točka ruske računice

To je bio prijelomni trenutak. Nada Vladimira Putina bila je i ostala da će mu Trump kao svojeglavi predsjednik oprostiti kršenja međunarodnog prava u slučaju okupacije ukrajinskog poluotoka, da će to dalje voditi drugačijem odnosu međunarodne zajednice prema Rusiji i ukidanju sankcija. Ta je nada pojačana osjećajem da bi autoritarni mačo-tip poput Trumpa mogao biti dobar ortak za biznis, možda i prijatelj – naposlijetku, on i ruski predsjednik su na istoj valnoj duljini i ljudski i prema svojim svjetonazorima. Donald Trump kao nekakva moćnija verzija Berlusconija.

Hoće li ta računica upaliti? Nitko ne zna kako će djelovati politički početnik u Ovalnom uredu, koliko će slušati savjetnike, koliko će se obazirati na svoju Republikansku stranku, Kongres, Senat, europske saveznike. Ipak, konstrukt nastao u glavama moskovske elite – o partnerstvu dvojice vladara koji ravnopravni sjedaju za stol i složno dijele svet na zone utjecaja kao na Jalti 1945. – ima jednu presudnu slabu točku.

Donald Trump je, naime, izabran zaklinjući se da će ponovno "Ameriku učiniti velikom". A veličina Amerike se uvijek ogledala u spoju ekonomskih uspjeha kod kuće i globalnom liderstvu vani. Pitanje je hoće li Trump svojim biračima sa Srednjeg Zapada doista moći vratiti radna mjesta iz Kine i drugih dijelova svijeta. Takve strukturne promjene bi, u svakom slučaju, zahtijevale puno vremena. Hoće li se politički debitant Trump, navikao na pobjede, ali još gladan uspjeha, moći strpiti dok promjene ne budu dale rezultate?

Jer uvijek mu ostaje međunarodna pozornica gdje može pokušati spektakularnim potezima pokazati "veličinu Amerike" o kojoj priča. A tko je posljednjih godina najglasnije osporavao globalnu vodeću ulogu Sjedinjenih Država? Vladimir Putin. Koncept multipolarnog svijeta koji predano zagovara u njegovom se čitanju svodi na podizanje značaja Rusije. To nije kompatibilno s Trumpovom predodžbom Amerike kao najveće svjetske nacije.

Trump bi Putina mogao lupiti po prstima

To, naravno, ne vodi dvije najveće nuklearne sile nužno u težak konflikt kojega se mnogi pribojavaju. Ali impulzivni Trumpbi  sa svojim američkim šovinizmom ubrzo mogao pasti u napast da tog istog Vladimira Putina lupi po prstima, ukoliko se ovaj ispriječi Americi. Recimo u pitanju borbe protiv islamista u Siriji. Onda će za tren oka biti odsanjan ruski vlažni san o "osovini moćnih" čiji su kotači Moskva i Washington.

Možda Donald Trump ostane vijeran svojim izolacionističkim obećanjima i na polju vanjske politike naredi povlačenje. Ali čak i tada njegov ekonomski program ne obećava ništa dobro po Moskvu. Naprotiv, on prijeti ekonomskom temelju ruske egzistencije – izvozu energenata. Budućeg američkog predsjednika, naime, ne brine puno zaštita klime i želi ponovno pojačati ulaganja u fosilne izvore energije.

Trump bi, razgradnjom ekoloških ciljeva ili čak direktnom državnom podrškom, mogao potaknuti vađenje nafte iz uljnih škriljaca kako bi stvarao radna mjesta i ojačao neovisnost od uvoza. To bi još više oborilo cijenu sirove nafte koja je već sada tako niska da Rusiji nanosi enormne muke. Pojačavanje frackinga uz paralelno povećanje korištenja ugljena za dobivanje električne energije omogućilo bi Americi da u Europu izveze mnogo više tekućeg plina, a to bi moglo smanjiti profit ruskog kapitalca Gazproma.

Ukratko: pljesak u moskovskoj Dumi je preuranjen. Velika je vjerojatnost će se na kraju ispostaviti kako je izborna pobjeda Donalda Trumpa sjajna taktička pobjeda i grozomorni strateški poraz Putinove Rusije.