Tunis – s diktatorom pobjegli i turisti
1. travnja 2011
Mehdi Adžadir poteže glavu svoje deve prema dolje i skida joj uzde. Muškarac snažne građe u otrcanoj kožnoj jakni nije osobito pažljiv sa svojom devom. Vuče ju prema oskudnim izraslinama trave na rubu jedne plaže. Gdje su inače bili turisti sad pase deva. „Ja radim s devom, nudim ljudima jahanje deve ovdje na plaži. Sad je prilično mirno, ali možda će poslije ipak doći ljudi.“
Adžadir se trudi da se malo nasmije. Jer, ovaj 50-godišnjak stoji na plaži već tri sata. Čeka pored prolaza koji iz jednog hotelskog kompleksa kod Hamameta vodi prema plaži. Točnije rečeno on čeka već mjesecima, otkako su turisti pobjegli zbog Jasminske revolucije u kojoj su Tunižani otjerali svog korumpiranog vlastodršca Bena Alija. U međuvremenu se stanje smirilo.
Nema gužve ni na hotelskom bazenu
Ali, gdje su turisti? Drvena staza je prazna, nikoga na plaži. A vrijeme je toplo, može se šetati u majici kratkih rukava, na nebu nema ni oblačka. Inače je na tuniskoj uzornoj plaži bilo burno i u ožujku. „Malo je nezgodno. Što da sad radim kad nema ljudi.?“
Na drugom kraju drvene staze nalazi se veliki vrt s bazenom u sredini. U parku je 60-tak posjetitelja. Brojne plastične ležaljke su prazne. U paviljonu u kojem se služi piće tri konobara se brinu za dvije turistice.
Rijetki njemački gosti
Frauke Cronjäger i Susanne Möller su jučer stigle u Tunis. Ove dvije žene srednjih godina zajedniöki posjeduju ordinaciju alternativne medicine. Cronjäger, krupnija od njih, čudi se što je plaža prazna. „Vidjela sam četvero ljudi koji očito pripadaju ovom hotelu. Inače, samo sam susrela jednog prodavača koji je kukao, što jako dobro mogu razumjeti. A inače, nigdje nikoga.“
Većina turista trenutno izbjegava Tunis. Jer, njemačko ministarstvo vanjskih poslova još uvijek upozorava da u zaleđu postoji opasnost od otmica. A 400 kilometara dalje, u Libiji vodi se rat. Zato su osobito Nijemci oprezni. Radije odlaze na Kanarske otoke ili u Tursku. „Na ovom odmoru nemamo namjeru upoznavati zemlju i ljude, ali nadamo se da će se to moći bolje već na idućem odmoru, da će se ovdje stanje smiriti, na zadovoljstvo svih.“
Tjedan dana za 300 eura
Stanje je loše i za hotele: hotel u kojem su smještene ove dvije Njemice ima oko 1.200 kreveta i trenutno 250 gostiju. To je 65 posto manje gostiju nego inače, pripovijeda šef regionalne turističke zajednice. Sad je još podsezona, ali na ljeto će stanje biti katastrofalno ako izostane više od polovice gostiju. A sve ukazuje na to da bi se to moglo dogoditi. Oni koji su ovdje vesele se pozornosti posluge i niskim cijenama. Tjedan dana, "all inclusive", za 289 eura, kaže Susanne Möller: „To je ugodno, nema gužve za ležaljku. Ne moramo se gurati, poslužuju nas osobno i osoblje je vrlo ljubazno. To je ugodno.“
Frauke Cronjäger uzima još jedno piće, Susanne Möller okreće lice prema suncu i uživa. Plaža ih ne privlači, tamo ionako nema nikoga. Mehdi Adžadir ni danas neće ništa zaraditi na jahanju deve.
Autor: Heiner Kiesel / Anto Janković
Odg. urednik: N. Kreizer