Mediji pod nadzorom?
14. svibnja 2012Živo je u kafiću u sred Istanbula. Hale ispija čaj dok na svom Blackberryju čita najnovije vijesti. "Tražim samo 'hot news' (najnovije vijesti), prije svega iz Turske. Tiskovine gotovo da i ne čitam više jer novosti saznajem preko Twittera", kaže ona. Hale je oduševljena poplavom informacija na internetu: "Postoje blogovi i nove stranice - tu mi stvarno nisu bitni klasični mediji."
Hale je samo jedna Turkinja od mnogih koji predstavljaju fenomen u toj zemlji, kaže profesor Yaman Akdeniz, stručnjak za medije i specijalist za internet pri Sveučilištu Bilgi u Istanbulu. Akdeniz kaže da sve više ljudi smatra da turske medije kontrolira vlada. To se prije svega da primijetiti, dodaje on, nakon nove izborne pobjede vladajuće stranke AKP: "Ali, ne izravno, nego neizravno".
Tako sve češće dolazi do autocenzure i samokontrole na raznim TV kanalima, ali i u listovima. A to sve više ljude potiče da se informiraju na dugi način, kaže ovaj stručnjak i objašnjava: "Združe se u socijalnim mrežama, a neki od njih djeluju i kao novinari tako što pišu blogove."
Visoki tehnički standard
Turska je jedna od predvodnica u svojoj regiji kad je u pitanju mobilna tehnologija. Stanovništvo je mlado i rado koristi globalne mreže. Stoga i ne čudi što su društvene mreže zadnjih godina doživjele procvat. Trenutačno 30 milijuna Turaka koristi Facebook, a četiri milijuna ih ima otvoren profil na Twitteru - time su na svjetskoj razini u samom vrhu.
Koliko su društvene mreže u međuvremenu postale jake u Turskoj, najbolje se pokazalo krajem 2011: U noći 29. prosinca je turska vojska započela sa zračnim napadom na navodne članove kurdske pobunjeničke stranke PKK. Ubijeno je 35 kurdskih civila. Slične slučajeve je turska vojska u prošlosti često zataškavala.Ovaj joj put to nije uspjelo: unatoč izoliranom položaju u brdima u blizini granice s Irakom, bilo je dovoljno svjedoka napada. U roku od nekoliko sati nakon napada su na Twitteru objavljene fotografije i poruke članova obitelji žrtava.
Vijesti o napadu su se veoma brzo proširile, između ostalog i uz pomoć internetskog aktivista Cigdema Matera. "Bilo je stvarno čudno - novinari, koji su bili aktivni na Twitteru i u klasičnim medijima su bili zaprepašteni što nitko o tome ne izvješćuje", kaže Mater i uvjerava: da nije bilo Twittera, svijet bi možda tek za dvije ili tri godine saznao za taj slučaj, ili se čak uopće ne bi saznalo.
Autogol za vojsku
Brzina kojom se širila informacija o napadu u brdima na tursko-iračkoj granici je bila moguća zahvaljujući 3-G tehnologiji, pomoću koje je mobitelima omogućen pristup internetu. To je opet ostavština turske vojske koja tu tehnologiju već odavno koristi u desetljećima dugom vojnom pohodu protiv PKK-a. Iako to rascjepkano područje u kojem većinski žive Kurdi spada u najsiromašnije turske regije, postoji veoma dobro izgrađena komunikacijska mreža jer su sigurnosne snage upućene na nesmetanu mobilnu komunikaciju.
Telekomunikacijski ponuđači također čine svoj dio. U oštroj konkurentskoj borbi korisnicima omogućuju veoma povoljne ponude za pametne mobilne telefone, tzv. smartphone. Gotovo jedna četvrtina turskih korisnika mobilne telefonije posjeduje smartphone, pa ih tako ima i na siromašnom kurdskom jugoistoku.
"Cenzura nije rješenje"
Berke Bas je docentica na katedri za medijske znanosti na Sveučilištu Bilgi i zadužena je za jedan projekt s kurdskom mladeži. Kaže da su društvenii mediji za Kurde postali važan i moćan instrument. "Vjerujem kako oni time imaju jedan veoma važan izvor informacija. Turski mediji, naime, nemaju nekog većeg interesa za događanja na jugoistoku i za to kako se ljudi tamo bore protiv problema. Zbog toga se razvija nevjerojatan bijes", kaže Berke Bas. Ona međutim ujedno upozorava da bi se i tradicionalnim medijima trebalo i dalje vjerovati jer, ističe Bas, na društvenim bi se mrežama mogle formirati male zajednice koje ne bi dopustile razmjenu mišljenja i informacija s onima koji razmišljaju drugačije. "Ono što nam je potrebno u ovoj zemlji je da se Turci i Kurdi bolje upoznaju."
I njezinog kolegu Yamana Akdeniza brine da bi socijalni mediji mogli doprinijeti pooštravanju polarizacije u turskom društvu. U Turskoj postoji još uvijek previše etničkih, vjerskih i društvenih razlika koje se odražavaju i na socijalnim mrežama i u medijima, kaže ovaj profesor. On ujedno strahuje da bi turska vlada mogla učiniti korak u pogrešnom smjeru: "Cenzura nije rješenje, kao ni zabranjivanje web stranica. Jer tu su slejdeći koraci državna kontrola i progoni."
Turska je na lošem glasu kad su u pitanju internetske zabrane. Tako je video kanal YouTube blokiran dvije godine. Postoje prijetnje da će biti blokiran i Facebook. No, Twitter i njemu slični se ne daju tako lako blokirati. Turskim internetskim aktivistima uvijek iznova lako polazi za rukom zaobići cenzuru i blokade.