Turci u Solunu se ne osjećaju sigurno

Sabahattin Toprak sjedi ispred svog malog restorana odmah pored Crkve Svetog Jurja u Solunu. Povijest te građevine je komplicirana jednako kao i povijest grada: podignuta je u antičko doba kao hram, kasnije je služila kao kršćanska crkva, u doba Osmanilija kao džamija, a sada je ponovo pravoslavna crkva. Iz osmanskog perioda ostao je minaret - lijepo se vidi iz Toprakovog restorana.

Toprak je prije pet godina pobjegao iz Turske i više se ne može vratiti jer je navodno bio povezan sa Gülenovim pokretom. Od pokušaja puča 2016. režim predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana ciljano „lovi" političke protivnike: „Moj zet i njegov sin su u zatvoru. Turska nije sigurna ", kaže Toprak za DW. Problemi nastaju čim Erdoganov režim nekoga doživi kao protivnika, u bilo kom obliku: „Ponašaju se kao mafija".

Topraku je dobro u Solunu, mada se u poslednjih godinu i pol dana politička situacija između Ankare i Atene značajno pogoršala. Grci veoma rijetko javno izražavaju neprijateljstvo, kaže on - ali tenzije između susjednih zemalja stvorile su osećaj nesigrunosti.

„Mnogi moji turski prijatelji ovdje su u strahu. Ne znaju što će se desiti ni kako bi se trebali ponašati. U ovim uvijetima se čovjek ne može osjećati sigurno i zato su mnogi napustili Grčku" kaže Toprak.

Oni se ne boje toliko da će doći do vojnog sukoba, već toga da bi ih Grčka mogla ih izruči Turskoj: kruže glasine da bi se Atena i Ankara mogle dogovoriti – a izbjeglice za koje se sumnja da pripadaju Gülenovom pokretu bi tada mogle biti izručene.

Sustavno ugnjetavanje

U Solunu već pet godina živi i turski novinar Ragip Duran. U karijeri dugoj više od 40 godina, uglavnom je radio za strane medije. Velika imena kao što su francuska novinska agencija AFP ili list Liberation pružala su određenu zaštitu od utjecaja vlade. Ali, situacija se promijenila 2016: „Ja više nisam politička izbjeglica, već samo strani novinar koji ovdje radi", kaže Duran.

Od pokušaja puča 2016. je bilo nemoguće raditi kao novinar u Turskoj. „Protjerali su novinarstvo iz zemlje", kaže Duran i smije se, kao da se odavno navikao na apsurd sustavne represije u svojoj domovini: „Erdoganov režim guši svaku opoziciju, novinare, znanstvenike, sindikalce, sve intelektualce koji se odbijaju podčiniti vlasti."

Po dolasku u Solun saznao je da je u Turskoj osuđen na 18 mjeseci zatvora. Presuda je kasnije ukinuta. „Predstoji mi suđenje jer sam sudjelovao u akciji solidarnosti za jedne kurdske novine: 56 novinara su simbolično na jedan dan bili glavni i odgovorni urednik".

Proces je čisto politički motiviran i nema nikakve veze s vladavinom prava. Kao i u većini takvih slučajeva u Turskoj, postoje optužbe za terorizam, rekao je Duran. „Više od 700.000 ljudi optuženo je za navodnu propagandu terorizma."

Erdoganov sustav se ruši

No podrška Erdoganu opada, uključujući i njegovu stranku AKP. Turska je međunarodno izolirana. Pored toga, pandemija korone gurnula je zemlju u duboku krizu, turska lira je u slobodnom padu. Intelektualci napuštaju Erdoganovu državu. Istovremeno, Atena i Ankara vode prljavi hladni ratu za sirovine u istočnom Egeju, a tu najviše stradavaju izbjeglice i migranti.

No, Bruxelles i EU ostaju pri ocjeni da je Turska sigurna treća zemlja za migrante. To je jedan od razloga zbog kojih Atena koristi sve oštrije i često nezakonite mjere kako bi spriječila ljude da na grčkom tlu postave zahtijev za dobijanje azila. Turska i Grčka se uzajamno optužuju da koriste izbjeglice kao propagandno oružje.

U Turskoj trenutno ima četiri do pet milijuna migranata, više nego u gotovo bilo kojoj drugoj zemlji na svijetu. Srazmjerno rastućim unutrašnjim političkim problemima, raste i odbojnost prema njima.

Pritom Erdogan pokušava profitirati od toga time što javno ističe kako je EU neuspješna u migrantskoj politici i zavisi od Turske: „Erdogan se zna vrlo umješno poigravati sa strahom Europe. On je više puta javno izjavio: morate mi dati novac inače otvaram granice i pustit ću ih sve da uđu u Grčku. Nije njega briga za migrante. On ih koristi za svoje agresivne interese", kaže Ragip Duran.

Napadi na ljudska prava i pravnu državu

Begüm Bašdaš predaje na Hertie School of Governance u Berlinu gdje se bavi temom migracija. Ona je godinama kritizirala odluku EU-a da prizna Tursku kao sigurnu treću zemlju u koju je moguće vraćati izbjeglice kojima je odbijen azil u Europi: „Situacija s ljudskim pravima u Turskoj postaje sve gora, kako za građane zemlje, tako i za migrante i izbjeglice", kaže ona za DW. „Napadi na ljudska prava i pravnu državu posebno su evidentni u ogromnim ograničenjima slobode izražavanja i okupljanja."

Po njenom uvjerenju, javna kritika vlasti dovodi do proizvoljnih hapšenja i izmišljenih kraznenih prijava bez pristupa pravednom, nezavisnom pravosudnom sustavu.

Osim toga su izbjeglice u Turskoj nesigurne i iz drugih razloga: „Potražitelji azila koji ne dolaze iz zemalja članica Vijeća Europe, zbog geografskih ograničenja Ženevske konvencije, nemju punu međunarodnu zaštitu."

Tako primjerice mnogi Afganistanci nisu ni registrirani, što se negativno odražava na legalan pristup sustavu, posebno kada je riječ o zapošljavanju. Organizacije za ljudska prava takođe javljaju da Turska protjeruje Sirijce i Afganistance, iako su im u domovini životi u opasnosti", naglašava Bašdaš.

Ona smatra da neuspjeh EU-a u pogledu migracijske politike sve više vodi k antidemokratskim i ksenofobičnim stavovima u Turskoj. „Političke vođe podgrijavaju neprijateljstvo prema migrantima i izbjeglicama, koji više ne žive samo u strahu od protjerivanja, nego i od napada u svakodnevnici", kaže Bašdaš.

Ako Bruxelles nastavi s ignoriranjem kršenja ljudskih prava u Turskoj, to će, smatra Bašdaš, imati negativne posljedice i za samu EU: „To dovodi do raskida s osnovnim načelima EU-a i tamo jača ekstremno desničarske diskurse."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu