"Turska je uvijek bila ugrožena demokracija"
13. listopada 2015Krivicu snosi 'Islamska država'. To je izjavio Ahmet Davutoglu govoreći o počiniteljima napada u Ankari. No, čini se da turski premijer nije baš potpuno siguran. On kao osumnjičenike navodi i zabranjenu kurdsku Radničku partiju PKK i ljevičarsku ekstremističku skupinu DHKP-C.
No, Kurdi ne žele preuzeti krivicu na sebe. Kurdska oporba okrivljuje tursku vladu. Tisuće Kurda demonstriralo je u nedjelju protiv turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana. Vođa prokurdske stranke HDP Selahattin Dermirtas je glasno postavio pitanje: kako je uopće moglo doći do takvog napada usred bijela dana u središtu glavnog grada? U gradu u kojem, kako kaže, bez znanja vlade „ni ptica ne može neprimijećena proletjeti“.
Duboko podijeljeno društvo
Turska je duboko podijeljena zemlja, kaže u razgovoru za DW stručnjak za Tursku Christoph Neumann. "S jedne strane imamo centralu moći oko nekadašnjeg premijera, a danas predsjednika Turske Erdogana, a na drugoj strani su gubitnici iz starog establišmenta, točnije rečeno vojska i kemalisti." Tome još treba dodati, smatra profesor Neumann, i podjele između turskih i kurdskih nacionalista.
Upravo kurdski sukob, koji je počeo osamdesetih godina, bio je posebno krvav. 40.000 ljudi je izgubilo živote. Posljednjih godina je došlo do blagog popuštanja napetosti, također zahvaljujući i naporima AKP-a i samog Erdogana. Ali, od ovog ljeta sukob se ponovo rasplamsao. Od srpnja do danas u napadima PKK-a poginulo je 140 turskih vojnika, dok je u turskim bombardiranjima ubijeno više od 1.700 kurdskih pobunjenika.
U subotu (10.10.) je pak bio vrhunac, kada se dogodio najteži teroristički napad u povijesti Republike Turske u kojem je živote izgubilo 97 ljudi. Posebno tragično je to što su poginuli prosvjednici koji su toga dana zahtijevali više demokracije i okončanje nasilja u zemlji. No, kako izgleda, ti ciljevi su sada još dalje nego što su bili prije napada u subotu.
Pojedinci smatraju da su razlozi eskalacije nasilja izbori koji su održani u lipnju, a na kojima je AKP izgubio apsolutnu većinu. Erdoganova stranka je time izgubila i većinu nužnu za promjenu ustava. AKP je želio promjenom ustava uvesti predsjedničku demokraciju, što je zapravo bio Erdoganov san. Oporba ga optužuje da se u ovim nemirnim vremenima želi profilirati kao moćni političar koji ujedinjuje građane oko sebe. I pri tome, tvrdi oporba, ne bira sredstva, pa ne preže ni od nasilja.
Napadi nisu iznenađenje
Prema mišljenju Christopha Neumanna, subotnji napadi nisu iznenađenje u ovom trenutku: "Kada se nešto želi brzo promijeniti onda se to najbolje radi destabilizacijom. I zbog toga su ovi neredi bili predvidljivi."
Ali ako je zaista u pitanju Erdoganova taktika da bi na izborima (1.11.) dobio apsolutnu većinu, onda mu to nije pošlo za rukom. Jer, ankete predviđaju slične rezultate na izborima kakvi su bili i u lipnju.
"Turska je uvijek bila ugrožena demokracija", smatra Neumann i naglašava kako je to „uvijek bila demokracija s manjkavom pravnom državom“.