Turska - obećana zemlja za Nijemce u mirovini

Antijohije, veliki kralj carstva Seleukida prije 2.200 godina polomio je zube na zidinama Alanje. To je iskustvo prošao poslije njega još čitav niz osvajača. Danas Alanja nije više tako odbojna prema stranicma. Upravo suprotno, stranci su dobro došli u otmjenom ljetovalištu na turskoj rivijeri. U toj regiji svoje vrijeme u mirovini provodi redovno već 15.000 Nijemaca. Još toliko Nijemaca izabralo je Alanju kao drugo mjesto svojeg boravka, kao i na desetke tisuća Britanaca, Nizozemaca, Austrijanaca, Poljaka i Rusa.

Svaki treći od gotovo 300.000 stanovinka ove regije ne posjeduje tursku putovnicu. Zbog toga su lokalni mediji vrlo šareni. Postoje čak tri njemačke tjedne novine koje se dijele u gradu i okolici. Tu su još i mediji na engleskom, nizozemskom i ruskom jeziku.

Topla ljeta bez sparine i blage zime

Razlog zašto se ljudi odlučuju za drugo mjesto boravka u ovom djelu Turske ali i drugim turskim ljetovalištima kao što su Bodrum, Didim, Kas, Fethiye i Kemer, s jedne strane je pretežito dobro vrijeme. Tijekom ljeta temperature zraka prelaze 30 stupnjeva, ali rijetko je sparno. U zimskim mjesecima temperature se kreću između 18 i 20 stupenjava. “Osim toga troškovi života su za 30 do 40 posto manji nego u zapadnoj Europi, a nekretnine su još uvijek vrlo povoljne”, objašnjava Julian Walker predstavnik britanske agencije za nekretnine Spot Blue, agencija koja se specijalizirala na nekretnine na Sredozemlju.

Mali stanovi mogu se kuptii u turskim ljetoivalištima već za 45.000 eura, a luksuzni već od 66.000 eura. U Bodrumu cijene su nešto veće. “Novi stanovi i vile mogu se još nabaviti po cijenama od 2.000 eura po četvornom metru”, informira Heike Tanbay, voditeljica ureda agencije Engel & Völkers u ovom truskom gradu koji je smiješten na obalama Egejskog mora s brojnim spomenicima iz Antike i Srednijeg vijeka.

Ponovno raste interes Europljana za nekretninama u Turskoj

Potražnja za stanovima i kućama nešto je bila manja početkom 2010.godine., ali nakon toga u Tursku je došlo 20 posto više turista, pa je porastao i interes kupaca.

Urbanisti i arhitekti započeli su u velikom stilu s izradom velikih gradnski četvrti za strane kupce. U posao su se uključile i neki vrlo poznati međunarodni arhitekti, poput Amerikanca Richarad Meiera. Američki investitor Nicolas Berggruen u Bodrumu je dao nalog Meieru da izgradi 21 luksuznu vilu. Drugi ulagači investiraju u izgradnju novih marina i igrališta za golf. “Mnogi međunarodni investment fondovi kupili su prvoklasne položaje uz more i žele izgraditi luksuzne apartmane”, kaže Tanbay. Jedna od posljedica je porast cijen. U tim vilama je cijena četvornog metra oko 6.000 eura.

Unatoč novim luksuznim domicilima tursko tržište nekretina i dalje svima nudi ono što traže: to su objekti na dobrom položaju, kvalitetni i na kraju relativno povoljni. Često se takvi stanovi nalaze u mjestima koja još nisu tursitički razvijena ili se tek počinju razvijati u turistička središta. Dobar primjer za to je Didim, grad na obali Egejskog mora, smješten 200 kilometara južno od Izmira. Donedavno je taj gradić bio poznat prije svega povjesničarima zbog svog Apolonova hrama koji se smatra jednim od nabolje očuvanih spomenika iz antičkog doba.

Dvosobni stan na moru za 23.000 eura

U međuvremenu je taj grad sa 40.000 stanovnika jedno je od mjesta koje se najbrže turistički razvija u toj regiji. Kafići, restorani i tržnice nude još uvijek šarm tradicionalnog turskog života sa sela, ali istodobno se grade novi hoteli, shopping centri te naselja s novim stanovima. “U Didimu su cijenu još niske”, kaže Ernst-Erich Klöckner, djelatnik agencije Mercurius. Na popisu objekata koje nudi njegova agencija nalaze se vile s pogledom na more i bazenom za manje od 100.000 eura. Stanovi sa 100 četvornih metara koštaju 65.000 eura, a dvosobni stanovi samo 23.000 eura.

Za Nijemaci i Austrijance nije problem kupiti nekretnine u Turskoj. Svako vlastništvo u stranim rukama mora se prijaviti nadležnoj vojnoj upravi koja vlasništvo odnosno kupnju nekretnine mora odobriti. To je procedura koja može trajati i do dva mjeseca. Prije toga se sklopi kupoprodajni ugovor u kojem se prodavač obvezjuje da će nekretninu rezervirati za kupca. Istodobno kupac se obvezuje da će objekt preuzeti ukoliko za to dobije dopuštenje vojne uprave. Uobičajno je da se pri tome uplati 5.000 eura, dok su ostali dodatni troškovi daleko manji nego primjerice u Njemačkoj. Porez na kupnju posjeda iznosi 3,5 posto. A troškove agencije od šest posto dijele kupac i prodavač nekretnine po pola. Osim toga, tu su još troškovi od 2.000 eura za dozvolu kupnje objekta koje izdaje vojna uprava, zatim provjera imovinskog stanja i kupoprodajnog ugovora od strane odvjetničkog ureda. Godišnji porez na nekretnine iznosi jedan posto vrijednosti objekta.

Autor: Alen Legović (dpa, Die Welt)

Od. ured.: Z. Arbutina