TV-revolucija na čekanju

Ako je vjerovati tvrtkama koje nude TV program „on demand“, dakle mogućnost gledanja željenog sadržaja po izboru a ne kada to programska shema odluči, dani klasičnog TV programa su odbrojeni. Ubuduće, kako tvrde te tvrtke, nitko više neće morati čekati „prime time“ u 20 ili 20:15 kako bi pogledao svoju omiljenu seriju ili film. U Europi već neko vrijeme djeluje čitav niz ponuđača tzv. „streaming“ programa. No sredinom rujna na najveće europsko medijsko tržište, njemačko, stiže američka medijska kuća Netflix koja je posljednjih godina unijela pravu malu revoluciju u svijet komercijalnih medija.

Konkurencija ilegalnom „skidanju“ s interneta

U 40 zemalja diljem svijeta Netflix je već privukao 50 milijuna pretplatnika. No u Europi Netflix dočekuju mnogo teži uvjeti nego kod kuće u SAD-u. To prije svega leži u činjenici da se prava za prikazivanje mnogih serija po kojima je Netflix poznat, poput npr. proslavljene „Kuće od karata“ koja je i nastala u Netflixovoj produkciji, u Europi već nalaze u rukama drugih. Isti je problem i s drugim popularnim serijama. To je pojava s kojom se i drugi ponuđači „on demand“ programa u Europi već suočavaju neko vrijeme. Naime gotovo niti jedan ponuđač svojim pretplatnicima ne nudi sve udarne programe. Zbog toga, kako smatraju promatrači, ilegalno „skidanje“ s interneta još uvijek neće izgubiti na atraktivnosti. Internetska „trgovina“ Amazon pokušava svima onima koji legalno žele doći do šire lepeze omiljenih video-sadržaja omogućiti pristup i drugim ponuđačima poput „Maxdome-a“ ili u budućnosti i „Netflixa“. No i Netflix želi učiti od ilegalnih platformi. Kako je nedavno u razgovoru za njemački tjednik „Der Spiegel“ objasnio Netflixov šef Reed Haastings, njegovi djelatnici redovito prate što to Nijemci i ostali Europljani ilegalno skidaju s interneta i nakon toga nastoje svoju ponudu prilagoditi tim ilegalnim „top listama“.

Ništa od revolucije

No kuće poput Netflixa ali i Amazona, Sky-a i drugih u Njemačkoj i Europi imaju jedan problem s kojim se ne susreću u SAD-u i ostatku svijeta. Naime u Europi korisnicima (još uvijek) na raspolaganju stoji dovoljno besplatnog atraktivnog programa bilo da se radi o ponudi javnih servisa ili privatnih komercijalnih televizija. I to se tako brzo neće promijeniti. Osim toga tu je još i demografski faktor. Europa je sve starija a predviđa se da starija publika neće tako lako promijeniti svoje navike gledanja TV programa na svojim „linearnim“ TV stanicama. Određena serija ili vijesti u određeno vrijeme je i dio svakodnevnog rituala kojeg se mnogi ne žele odreći. Druga velika prepreka širenju „streaming“ ponude u Europi je i relativna neraširenost širokopojasnih internetskih priključaka izvan velikih urbanih središta. Jer ni najbolji TV programa u HD kvaliteti ne vrijedi ništa ako do TV prijemnika vodi zastarjeli kabel koji služi sporadičnom čitanju elektronske pošte.